Vanja Babić: „Žiri je imao težak posao zbog velike i ujednačene konkurencije na visokoj razini“

Otvorenjem izložbe otkupljenih djela novih fragmentaša Marije Matić, Emanuele Lekić, Glorije Lizde, Grgura Akrapa, Nikice Jurkovića, Martine Fabijanović, Mihaela Klanjčića, Laure Martinović i Antonele Ševo, završilo je 14. Izdanje Erste Fragmenata. Izložba se mogla razgledati u Galeriji Kranjčar, a i ove je godine djela odabralo stručno povjerenstvo na čelu s Vanjom Babićem.

Član ste žirija Erste fragmenata od samih početaka. Može li se među izabranim i nagrađenim radovima proteklih godina sagledati određeni tijek, promjenu ili smjenu ideja i pristupa u umjetnosti? Koje pojave smatrate ključnim faktorima? Teško je govoriti o nekoj značajnijoj, kako kažete, promjeni ideja i pristupa među otkupljenim i nagrađenim radovima. Zapravo, to bi se onda više odnosilo na eventualne promjene u sklonostima nas kao žirija koji smo te radove i odabrali. U svakom slučaju ne podržavamo podilaženje trendovima pod svaku cijenu, a svaki konkretan rad nastojimo vrednovati posve individualno, bez obzira na medij u kojemu je izveden.

Što ste očekivali ove godine i jesu li radovi ispunili vaša očekivanja? Očekivao sam mnogo prijava i jednako toliko zanimljivih radova. Žiri je imao težak posao zbog velike i ujednačene konkurencije na visokoj razini.

Kakvo je općenito iskustvo stručnog ravnanja ovim projektom? Koji su njegovi izazovi, zašto mu se vraćate? Kako su se mijenjali vaši ciljevi? To je jedno nesumnjivo lijepo iskustvo. Žiriranje podrazumijeva razmjenu misli i argumenata među članovima žirija, a to može biti itekako zanimljivo i poticajno. U tom smislu to je i korisno iskustvo jer smo u prilici u relativno kratkome vremenu dobiti stanoviti uvid u mnoštvo uradaka mladih umjetnika čiji rad do tada nismo dovoljno ili uopće poznavali. Osobno, nakon obavljena žiriranja uvijek bih osjetio potrebu navratiti na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu te malo zaviriti u klase pojedinih profesora. Što se tiče ciljeva, uvijek se nadam zanimljivoj i vizualno svježoj izložbi otkupljenih radova, a u budućnosti bih volio da kolekcija nastala dosadašnjim otkupljivanjem radova posredstvom natječaja Erste fragmenti bude i sustavno prezentirana, što bi podrazumijevalo povremene izložbe s izborom radova iz njezina fundusa. Takve izložbe mogle bi se raditi po tematskom, medijskom ili naprosto best of ključu.

Koliko se umjetnika odazove na natječaj? Bude li to reprezentativni pregled jedne generacije? U početku smo imali kontinuirani rast broja prijava iz godine u godinu jer su Erste fragmenti sve više dobivali na vidljivosti i popularnosti. U posljednjih nekoliko izdanja možemo govoriti, ako me  pamćenje dobro služi, o doista respektabilnih 180 – 200 prijava.

Što vam najteže pada u procesu selekcije? Kako član žirija u humanistici kroti svoju subjektivnost i pristranost određenim idejama i estetici kako bi donio objektivnu odluku? U selektiranju mi najteže pada kad mi se neki rad istodobno čini zanimljivim i površno „bleferskim“. A takvih situacija ima, osobito ako mi je autor posve nepoznat. Također, s obzirom da radove otkupljujemo posredstvom reprodukcija, moguća su i stanovita razočaranja kad napokon vidite original. Naime, u umjetnosti vrijedi pravilo po kojemu što je neki rad bolji to na reprodukciji gubi više svoje snage i uvjerljivosti. Ali vrijedi, dakako, i obratno. Pa se nešto slabija ostvarenja zahvaljujući lukavo načinjenim reprodukcijama katkada znaju „prošvercati“. Zbog toga o glavnoj nagradi uvijek odlučujemo na zasebnom sastanku uz već otkupljene originale.

 Objektivnost u umjetnosti? U apsolutnom smislu ona ne postoji. Srećom, rekao bih. Kao što je nemoguće dati konačnu definiciju što je to umjetnost, tako je nemoguće biti i posve objektivan. Posve sam siguran da se ishod našega žiriranja nipošto ne bi posve poklopio s rezultatima nekog drugog žirija. Bitno je da razgovaramo i uzajamno nadopunjujemo zapažanja. A na kraju i glasujemo. Zbog toga broj članova žirija uvijek mora biti neparan.

 Žiri čine umjetnici i stručnjaci različitih usmjerenja. Na koji ste način komplementarni? Da, žiri čine umjetnici, kustosi i likovni kritičari. Među nama sigurno postoje neke razlike, ali one su manje nego što biste možda mogli pomisliti. Mislim da ostvarujemo dobru sinergiju različitih zapažanja.

Koji su opći kriteriji kojima se žiri vodi prilikom odabira radova, a koji vaši osobni? Na koji su se način i zbog čega vaš osobni kriteriji (preferencije, prioriteti) mijenjali kroz godine? Mogu govoriti samo o svojim vlastitim kriterijima. Ponajprije, važno mi je osjetiti da mladi umjetnik točno zna što želi iskazati određenim djelom te da iza njega u cijelosti stoji. Nadalje, volim autore koji su skloni neprestanom propitivanju i problematiziranju medija u kojem rade. Na kraju, moram osjetiti usklađenost odnosno povezanost s autorove ideje i njezine realizacije.

Je li kod mladog umjetnika važnija zrelost u umjetničkom radu ili iznimno obećavajuća, ali još neformirana iskra koja čeka neki poticaj, možda upravo u vidu priznanja poput Fragmenata, da se posve rasplamsa? Može li se očekivati takva izvjesna zrelost od umjetnika u dvadesetima? Djelomično ste već u pitanju ponudili i odgovor. Određeni stupanj zrelosti uvijek je neophodan, ali bilo bi vjerojatno opasno kad bi netko već sa trideset ili manje godina posve „zaokružio“ svoju umjetničku priču. Nad njime bi se u tom slučaju nadvila sjenka manire i stagnacije.

Sudjelujete i u izboru kandidata za stipendiju. Koji vas kriteriji vode u toj kategoriji? Pri odabiru stipendista tri su osnovna kriterija. Iskazao bih ih u postocima: zanimljivost i kvaliteta rada sudjeluje s 50 %, a ocjene na studiju te socijalna situacija kandidata s po 25 %. Ovo, dakako, može zvučati jednostavno, ali je vrlo daleko od toga. Uvijek razgovaramo s kandidatima i to je izuzetno važno. Odabir stipendista spada mi u najteže zadatke vezane uz Erste fragmente. Bio bih najsretniji kad bi svi mogli dobiti stipendiju.

Zašto su mladim umjetnicima potrebni upravo natječaji i nagrade poput Erste fragmenata? Što njima osobno, a što za njihovu karijeru znači takva vrsta priznanja? Ovakvi natječaji iznimno su potrebni. Mladi umjetnici dobivaju priliku pokazati svoj rad, a pritom i popraviti osobnu financijsku situaciju. A to im onda i podiže samopouzdanje te stimulira na daljnji rad.

Koja je uloga Erste fragmenata na suvremenoj umjetničkoj sceni u kontekstu promicanja otkupa i financiranja umjetnosti? Uloga nipošto nije zanemariva, pogotovo jer smo vrlo deficitarni sa sličnim inicijativama. Erste banka na najboljem je putu formiranja jedne bogate, zanimljive i specifične kolekcije čiji bi fundus činili rani radovi afirmiranih hrvatskih autora i autorica. Jer, da podsjetim, riječ je o imenima poput Davida Maljkovića, Ivane Franke, Alema Korkuta, Tanje Deman, Ivana Fijolića, grupe ABS, Matka Vekića, Pauline Jazvić, Roberta Šimraka, Gordane Bakić, Lale Raščić… da ne nabrajam dalje.