Arhiva članaka s odabranim Tagom: intervju

Briga za djecu je naš najvažniji posao

Bojana Gregorić Vejzović, nagrađivana hrvatska glumica, UNICEF-ova je veleposlanica dobre volje za Hrvatsku od 2004. godine. U sklopu svoje plemenite misije kontinuirano sudjeluje u promicanju i podupiranju dječjih prava, posebice prava djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, te u promicanju solidarnosti s najranjivijom djecom u Hrvatskoj i svijetu.  U sklopu suradnje Erste banke i UNICEF-a u promicanju programa Čuvari djetinjstva, razgovarali smo o tome zašto je briga za djecu naš najvažniji posao.

Photo-77

Iza Vas je vrlo uspješna kazališna i televizijska karijera. Briga o djeci često je dio Vaših stvarnih i izmišljenih uloga. Po Vašem mišljenju, što odrasli trebaju osigurati djeci kako bi ona izrasla u odgovorne i sretne ljude?  Moramo ih znati saslušati, čuti, uvažavati i s ljubavlju usmjeravati. Mi odrasli od njih učimo, saznajemo što smo previdjeli kao pojedinci, ali i kao društvo. ‘Mi smo lukovi s kojih su naša djeca odapeta kao strijele u budućnost’ i zato smo dužni osigurati im sutrašnjicu u kojoj će svoja krila moći raširiti i poletjeti u punom zamahu svog veselja i kreativnosti.

 Photo-15

Kao UNICEF-ova ambasadorica dobre volje često ste bili u mjestima gdje zbog teških socio-ekonomskih uvjeta sva djeca ne idu u vrtić, nemaju isti pristup uslugama kao djeca bogatijih obitelji i djeca u gradovima. Kako UNICEF doprinosi da se ta situacija promijeni? Posjećivanjem djece koja žive u tim krajevima postala sam svjesna stvarnosti u kojoj žive brojna djeca, daleko od životnih prilika. Njihov život postaje još teži u situacijama kada se dogode elementarne nepogode poput poplava. Sigurno se sjećate velikih poplava koje su 2014. pogodile Slavoniju i Pounje, a mnogu su djecu dovele u vrlo nezavidnu situaciju.  UNICEF je tada uz pomoć donatora pomogao djeci da kroz kreativne aktivnosti i igru prebrode teškoće koje su snašle njihove obitelji i cijelu zajednicu. Sama sam imala prilike uvjeriti se kako je djeci lakše prebroditi teške situacije u kojima su se našla uz igru, smijeh i veselje, a njihovo veselje i naša je snaga, kojom sve možemo prebroditi.

djetinjstvo_izlozba2-061014-rev

Što biste poručili onima koji žele dati svoj doprinos stvaranju boljih uvjeta za odrastanje djece u Hrvatskoj i svijetu, a nisu sigurni kako mogu pomoći? Bolji uvjeti odrastanja ujedno su i temelji za bolju budućnost i ostvarenje njihovih snova. Pružiti djeci ‘vjetar u leda’ može samo donijeti plovidbu u bolje i ljepše sutra. I zato od srca zahvaljujem svima koji već pomažu, a onima koji će se pridružiti savjetujem da postanu Čuvari djetinjstva jer će i njihov najskromniji doprinos mnogo značiti djeci kojoj je pomoć potrebna. Pozivam sve da posjete web stranicu UNICEF-a Hrvatska, gdje mogu dobiti više informacija o tome kako se priključiti zajednici Čuvara djetinjstva. Svaki vaš doprinos, pa i najmanji, može promijeniti dječje živote nabolje!

Vida Meić: „Biti fragmentaš veliko je priznanje“

Poliptih devet autorskih otisaka izvedenih u tehnici kolografije donio je Vidi Meić ovogodišnji Erste Grand Prix te novčanu nagradu u sklopu natječaja Erste fragmenti. Riječ je o grafikama za koje kaže kako za nju njihova vrednota nije krajnji otisak, već proces, princip i tijek rada.

File0057

Što nam možeš reći o kompoziciji koja ti je donijela nagradu? Nastala je sinestezijom taktilnih proučavanja matrice i vizualiziranjem doživljenog. Za mene vrednota ovih grafika nije krajnji otisak, već sam proces, princip i tijek rada, kao i sve mijene na ploči i u razmišljanju. Modificiranjem početne ideje otvara se prostor za razvijanje, promišljanje i konceptualizaciju. Svojevrsna beskonačnost svakog otiska zanimljiva mi je zbog varijabilnosti, prilikom koje se ističe trenutak tijekom kojeg otisak nastaje. To svakako mogu pripisati slučajnosti i osjećajima.

Možeš li nam nešto reći o procesu svojeg rada? Sam proces mogu usporediti s dnevničkim zapisima. Svaki novi sloj boje opterećen je i ovisan o prethodnim otiscima i trenucima. Odsustvo doslovnosti i sugestivnosti ostavlja širinu razumijevanja za promatrača. Interesantna su mi upravo ta različita razmišljanja, shvaćanja i dojmovi koji daju novu dimenziju jednostavnim, praznim likovnim elementima.

Što te motivira? Trenutačno me posebno motiviraju različite površine, teksture, fakture, reljefi i taktilnost na kojima se temelji ciklus radova iz kojeg je i otkupljeni poliptih. Osim stvaranja u ateljeu, održavam autorske radionice za djecu, teambuildinge i organiziram platformu za mlade umjetnike na varaždinskom Špancirfestu.

Koji su ti planovi? Plan mi je istraživati i eksperimentirati na području grafike i fotografije, dopustiti si uživanje u stvaranju i prenijeti drugima ljepotu i zanimljivost segmenata svakodnevice koje nam često izmiču u moru negativnosti.

Kako vidiš stanje u hrvatskoj kulturi? Trenutačno stanje u kulturi i na širem društvenom planu govori dovoljno samo za sebe. Ono što ja svakodnevno primjećujem u svom krugu jest veliki broj talentiranih i sposobnih umjetnika koji, u nastojanju da žive od svoje struke, moraju više energije, truda i kreativnosti uložiti u borbu za egzistenciju nego u samo stvaranje umjetnosti.

File0030

Što za tebe znače Erste fragmenti? Sudjelovanje u Erste fragmentima pozitivno je i motivirajuće. Prije svega, biti odabran „fragmentaš“ svakako je veliko priznanje i poticaj. Izbor je ujedno i financijska podrška, koja će pomoći i u pokrivanju izdataka za utrošeni materijal. Izuzev navedenog, vrlo je dragocjena i mogućnost izlaganja radova u reprezentativnim prostorima te predstavljanje široj publici.

Možeš li nam reći nešto ukratko o sebi? Rođena sam 1991. godine. Tijekom gimnazijskog obrazovanja bavila sam se analognom fotografijom. Kod nje me zaintrigirao proces, koji me i dan danas privlači na polju grafike koju trenutačno studiram na nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. art. Ines Krasić. Inspiraciju crpim iz segmenata svakodnevice.

Mario Možnik: Sve svoje uspjehe posvećujem bratu

Kako ste počeli trenirati gimnastiku? Tko vas je odveo na prvi trening?

Gimnastiku sam počeo trenirati sa sedam godina, kad sam krenuo u osnovnu školu. Imao sam viška energije pa su roditelji odlučili upisati me na neki sport. U tom trenutku uopće nisu razmišljali da bih mogao postati vrhunski sportaš, samo su htjeli da višak energije izbacim u kontroliranim uvjetima, kroz sport, kako bih bio mirniji i bolje pratio nastavu u školi. Slučajno su čuli za gimnastički klub ZTD “Hrvatski sokol” i odveli me na prvi trening. Vrlo brzo zavolio sam taj sport i ušao u selekcijsku grupu s treninzima svaki dan po 3-4 sata, a u istom klubu treniram i danas.

Koje su najvažnije kvalitete vrhunskog sportaša, tjelesno i mentalno?

Kako bi se postigli vrhunski rezultati u gimnastici, potrebno je prije svega imati određene genetske predispozicije, kao što je slučaj sa svakim sportom. Ja sam trenutačno najviši i najteži gimnastičar u svijetu (183 cm, 80 kg) i to je očito gornja granica za bavljenje vrhunskom gimnastikom. Osim toga, u gimnastici se svakodnevnim treninzima od najranije dobi razvijaju motoričke sposobnosti poput koordinacije, fleksibilnosti i snage. Uz tjelesnu pripremljenost, za postizanje vrhunskih rezultata sportaš mora bit i mentalno jak. Put do svjetskih rezultata podrazumijeva veliko odricanje, disciplinu i odgovornost. Uz to, najvažnije je da sportaš nauči kako pritisak i tremu koja se javlja na velikim natjecanjima držati pod kontrolom. Najčešće se upravo u mentalnoj snazi radi razlika u samom vrhu. Ako su tjelesno podjednako pripremljeni, sportaš koji ima jaču mentalnu snagu, tj. bolju psihološku pripremu,  vjerojatno će pobijediti.

Moznik2Kako ste došli na ideju smišljanja vlastitog elementa? Koliko ga često izvode kolege gimnastičari, je li popularan?

Na ideju za novi element došao je moj trener Tigran Gorički. Radi se o letećem elementu, što znači da je vrlo atraktivan. Trener je predložio da napravim okret tijekom leta iznad preče i uhvatim je iza glave, bez vizualnog kontakta s prečom. Prvo mi je to zvučalo neizvedivo, ali nakon nekoliko treninga uspio sam izvesti element. Prijavio sam ga i prvi put službeno izveo na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu 2007. godine, a nakon toga ušao je u gimnastički pravilnik pod mojim prezimenom. Iz godine u godinu sve više gimnastičara izvodi taj element, a često se izvodi i u finalima najvećih natjecanja poput Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva.

Što je za vas gimnastika?

Gimnastikom se bavim otkad znam za sebe. U početku mi je gimnastika bila samo zabava, vrlo brzo postala je dio svakodnevne rutine, a danas mi je, osim strasti, postala i posao. Zahvaljujući gimnastici naučio sam se disciplini i odgovornosti, ali i dobroj organizaciji vremena. Danas uz svoje treninge radim i na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni novak – asistent na predmetu Sportska gimnastika. Svake godine imam oko 200 studenata kojima prenosim znanja i upoznajem ih s ovim bazičnim sportom.

Zašto je baš preča vaš odabir? Što je posebno u vježbama na njoj?

Preča je šesta, posljednja sprava u gimnastičkom višeboju. Nazivaju je i “kraljevskom disciplinom” jer su vježbe koje se na njoj izvode vrlo atraktivne. Visoka je 2,60 m, a tijekom izvedbe letećih elemenata gimnastičari idu i do 5 metara visine. To podrazumijeva potencijalnu opasnost od padova i ozljeda pa se preča smatra jednom od najopasnijih disciplina u gimnastici. Ja inače imam malo pomaknutu granicu straha i volim adrenalin pa se preča poklopila kao najbolja sprava za mene. Svaki je trening vrlo uzbudljiv i napet, a pogotovo kada se uče novi, vrlo zahtjevni elementi.

Da nije preča, bila/bio bi…

Vjerojatno konj s hvataljkama jer sam kao junior imao jako dobru tehniku na toj spravi.

Događaj koji je obilježio vašu karijeru je…?

Dva događaju obilježila su moju karijeru. Prvi je kad sam sa 17 godina prestao trenirati višeboj (svih 6 gimnastičkih sprava) i specijalizirao se samo za disciplinu preča. Vrlo brzo nakon toga izveo sam vlastiti element i počeo stvarati značajnije rezultate. Drugi događaj koji mi je obilježio karijeru dogodio se 2011. godine. Tri godine mlađi brat Darijo te godine iznenada je preminuo u snu. To je bio velik šok za mene i moje roditelje, ali odlučio sam da ću od tog trenutka sve svoje buduće uspjehe posvetiti bratu. Tako sam njemu posvetio europsko srebro 2012. godine, svjetsku broncu 2014. godine, kao i europsko zlato 2015. godine.

Moznik5

Koja vam je medalja posebno draga?

Iako mi je svaka medalja posebno draga i ima neku svoju priču, istaknuo bih brončanu medalju sa Svjetskog prvenstva 2014. godine. Iako sam na to natjecanje došao s velikom ozljedom ramena, uspio sam iznenaditi sve, pa i samog sebe, osvajanjem brončane medalje. Stajao sam na postolju pored dva najveća imena u svjetskoj gimnastici i to je slika koju ću zauvijek pamtiti.

Kako je došlo do suradnje s Erste bankom? Koliko vam sponzorstvo pomaže u karijeri?

Primijetio sam da je Erste banka prisutna u mnogim sportovima pa sam predložio da se uključi i u gimnastiku kao bazičan sport. Erste banka na taj način ušla je u društvo renomiranih svjetskih poduzeća koja su prepoznala mene kao sportaša, ali i gimnastiku kao sport vrijedan ulaganja – Red Bull, Audi i TAG Heuer. Sponzori uvelike pomažu u karijeri, ne samo financijski nego i kroz razne projekte i aktivacije koje zajednički radimo, a koji populariziraju gimnastiku.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme volim boraviti na otvorenom, u prirodi. Imam mnogo hobija i aktivnosti kojima kratim slobodno vrijeme, a većina ih spada u ekstremne sportove. Neke od tih aktivnosti su snowboard, wakeboard, kitesurfing, padobranstvo, bungee jumping, jahanje, ronjenje s bocama, rafting itd.

Biste li voljeli ostati u sportu nakon što se prestanete aktivno baviti njime kao natjecatelj?

Naravno, siguran sam da ću ostati u sportu i nakon natjecateljske karijere. Gimnastiku ću nastaviti trenirati rekreativno, a nakon profesionalne karijere imat ću više vremena za bavljenje i ostalim sportovima koje volim, poput tenisa, odbojke na pijesku, nogometa itd.

U kojem smislu? Kao trener ili?

Kroz dvije godine planiram doktorirati na Kineziološkom fakultetu i volio bih ostati na fakultetu kao profesor sportske gimnastike. Osim toga zanima me sportski menadžment, završio sam i taj studij na Aspiri u Splitu pa planiram raditi na razvijanju i promicanju sportske gimnastike u Hrvatskoj. Trenutačno u gimnastici nedostaje takvog kadra i vjerujem kako u tom smislu mogu pomoći da gimnastika kao sport stekne popularnost koju zaslužuje. Cilj mi je da se u Zagrebu izgradi adekvatna gimnastička dvorana jer smatram da europski grad poput Zagreba zaslužuje barem jednu profesionalnu gimnastičku dvoranu.

 

 

Ilija Tokić: “Od prošle godine službeno smo postali veliko poduzeće“

Najveći prodajni lanac auto-dijelova u Hrvatskoj, s više od 100 poslovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ove je godine proslavio 25 godina uspješnog poslovanja. Kako je poslovati na hrvatskom tržištu razgovarali smo s gospodinom Ilijom Tokićem, vlasnikom lanca „Tokić“.Ilija Tokic

Upravo ste proslavili 25 godina poslovanja. Kad se osvrnete na to razdoblje, koje poslovne odluke smatrate presudnima za uspjeh kompanije?

U sklopu proslave 25 godina tvrtke Tokić organizirali smo sajam auto-dijelova i prateće industrije, na kojem je izlagalo više od 70 naših partnera iz cijelog svijeta. Nakon zatvaranja dnevnog dijela programa imali smo svečanu proslavu na kojoj su bili prisutni svi naši partneri, dobavljači, kupci i prijatelji. Kad se vratim u povijest, teško je izdvojiti neku odluku kroz ovih 25 godina. Ali da bi tvrtka dostigla trenutačnu razinu poslovanja, od širine asortimana do rasprostranjenosti poslovnica diljem Hrvatske, ključna odluka za napredak je bila učlanjenje u najveće svjetsko udruženje trgovaca i proizvođača auto-dijelova – njemački ATR. On nam omogućuje da u ponudi imamo više od 150 najvećih svjetskih dobavljača auto dijelova i prateće opreme, što nam daje veliku širinu asortimana i ponude za naše kupce. Danas Tokić, zajedno s ovlaštenim partnerima u Hrvatskoj, ima više od 100 poslovnica, te približno 1.000 zaposlenika. Sve je to plod dugog, strpljivog i predanog rada, koji uključuje niz dobrih odluka koje su dovele do današnjih rezultata.

Osim proslave jubileja, ovu godinu obilježilo je financiranje središnjeg skladišnog prostora. Zbog čega je ovaj projekt važan za Vaše poslovanje?

Projekt Tokić logističko distributivnog centra (LDC) u Sesvetama je iznimno bitan za daljnji razvoj tvrtke. Već nekoliko godina smo planirali njegovu gradnju i čak kupili zemljište na istočnom dijelu grada za tu namjenu. Početkom 2015. otvorila nam se mogućnost da kupimo prodajni centar Baumax u Sesvetama koji potpuno odgovara našim zahtjevima i kapacitetima, te smo se odlučili na tu investiciju. Upravo je u fazi prenamjena objekta iz prodajnog u logističko distributivni centar koji planiramo otvoriti u proljeće ove godine. LDC Tokić će olakšati poslovanje, ubrzati procese kod zaprimanja i izdavanja robe te će nam omogućiti da kompletna zaliha bude na jednoj središnjoj lokaciji, dostupnija svim našim poslovnicama, kupcima i partnerima.

Donijeli ste i odluku o nekim kadrovskim popunjavanjima. Zašto i što mislite kako će to strateški doprinijeti poslovanju kompanije u budućnosti?

Tvrtku smo od osnivanja vodili brat i ja. Od prošle godine službeno smo postali veliko poduzeće. Svjesni kompleksnosti vođenja velike tvrtke, odlučili smo profesionalizirati Upravu i njezino vođenje. Stoga je Ivan Gadže imenovan za predsjednika Uprave, moj brat Stojan za člana, a ja sam predsjednik Nadzornog odbora. Novi ljudi donose nove ideje, koje unapređuju postojeće procese, te na taj način nastojimo unaprijediti naše poslovanje na svim razinama. Živimo u 21. stoljeću i moramo se prilagoditi svim promjenama i zahtjevima tržišta. Da bi to mogli moramo imati vrlo dobre i odlične ljude na svim pozicijama od skladišta do Uprave. Najveći uspjeh je činjenica da zaposlenici kod nas rade dugi niz godina, te iskustva prenose na mlađe i nove kolege koji se brzo adaptiraju u sustav.

U Hrvatskoj se mnogi teško odlučuju ući u poduzetničke vode. Koji je bio vaš put i zašto baš auto-dijelovi?

Tvrtku sam osnovao u listopadu 1990., nakon osamostaljena Hrvatske. Krenuli smo iz male poslovnice od 35 m2 u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Skladište i ured su nam bili garaža obiteljske kuće u Sesvetama. Posao se dobro razvijao te smo 1996. otvorili poslovnice u Maksimirskoj i Martićevoj ulici u Zagrebu. Već 2010. imali smo 10 poslovnica u Zagrebu, a 2005. krenuli smo s partnerskim modelom te zajedno s našim ovlaštenim partnerima – franšizerima krenuli u otvaranje poslovnica na prostoru cijele Hrvatske. Trgovina auto-dijelovima bila je logičan izbor jer sam se tim poslom bavio još od sedamdesetih kad sam počeo stjecati prva radna iskustva.

Vidite li neke pozitivne pomake u Hrvatskom poduzetništvu i što bi se, prema Vašem mišljenju, moglo napraviti da se ostvare neki dodatno pozitivni koraci?

Osjete se pozitivni pomaci. Nadam se da će nova Vlada dati priliku hrvatskim poduzetnicima da lakše i jednostavnije posluju u domovini, te izvoze svoje proizvode i usluge u inozemstvo. Također, trebamo se otvoriti kvalitetnim stranim investicijama i pokrenuti gospodarstvo. Nažalost, brojne potencijalne investicije su nas mimoišle i otišle u susjedne zemlje zbog naših procedura i predugog postupka izdavanja dozvola. Danas takve tvrtke širom EU i zemalja bivše države zapošljavaju tisuće djelatnika. Siguran sam da bi to mogli raditi i Hrvati, samo da za to dobiju priliku.

Na nedavnoj proslavi 25. godišnjice poslovanja bila je vidljivo prisutna i Erste banka. Kako procjenjujete suradnju s bankom?

Drago mi je da ste sudjelovali na našem eventu u sklopu proslave 25 godina naše tvrtke u novom logističko distributivnom centru tvrtke Tokić, budući da ste puno pomogli u realizaciji projekta kupovine objekta koji nam omogućava poslagivanje procesa u logistiki, skladištenju, zaprimanju i izdavanju robe, ali i daljnjem razvoju cijele tvrtke Tokić u kojoj računamo na sve naše partnere, pa tako naravno i na vas.  Suradnja s bankom je jako dobra, zadovoljni smo načinom poslovanja, uslugom, te praćenjem naših projekata. Uvjeren sam da će odnos takav ostati i u budućnosti.

Damir Sesvečan: “Naši su gosti često umorni od putovanja.“

Svi koji često putuju znaju da, pored brojnih prednosti korištenja zračnog prijevoza, nerijetko čekanja u zračnim lukama znaju biti iscrpljujuća. Stoga Diners Club svojim članovima omogućuje da vrijeme provedu daleko od gužve, u nekom od 500 Airpot Loungeva širom svijeta. Opuštajući se uz kavu i internet, svoje vrijeme mogu provesti i u Diners Club Airport lounge salonu u zagrebačkoj zračnoj luci. Prostor salona je poseban i po zbirci aviona njegovog voditelja Damira Sesvečana, koji otkriva da su on i njegove kolege redovito i prvi susret stranih gostiju s Hrvatskom, ali i da često pomažu i domaćim putnicima na njihovom putovanju.

IMG_8586

Koje usluge pružate klijentima koji dođu u Diners Club Airport Lounge? Naši gosti su često umorni od putovanja, ili tek trebaju otputovati. Kako bi se osjećali ugodno kod nas mogu dobiti kavu ili čaj, odnosno sok i svoje vrijeme provesti na miru uz novine. Jedini smo izvan tranzita pa kod nas koriste Internet i osvježenje. Nerijetko nas posjećuju i svih oni koji su svoje karte kupili preko putničke agencije DC Travel, a jednostavnije im je ispis tih karata preuzeti ih tu kod nas u salonu. Sve usluge koje pružamo korisnicima Dinersa su besplatne, ali iako je naš prostor namijenjen ponajprije njima, usluge mogu koristiti i ostali putnici, ali tada uslugu normalno naplaćujemo.

Pored standardnih usluga koje nudite, pružate li vašim gostima još neke usluge? Mnogim turistima koji posjete Hrvatsku naše su zračne luke prvo što dožive. Stoga im mi dođemo kao svojevrsna ulazna vrata u zemlju. Našim gostima nastojimo pružiti i što više informacija koje ih zanimaju. Nerijetko od nas traže i informacije o hrvatskim odredištima na koja odlaze, pa se uvijek nastojimo za to pripremiti. Redovito ih zanima i Zagreb. Najčešće nas pitaju što vidjeti, gdje jesti, kako se zabaviti, koliko što košta…, pa smo u jednu ruku i informativni centar. Kod nas je moguće kupiti i zrakoplovne karte, pa dajemo i sugestije vezane za kupnju avio-karata. Onima koji su karte kupili u DC Travelu,  kupljene karte možemo zamijeniti za let preko neke druge avio-kompanije itd.

Tko su vaši gosti? Obično su to putnici koji dolaze u Zagreb i nastavljaju putovanje do svojeg odredišta, te naravno oni koji putovanje započinju iz Zagreba. Klijentela su nam i poslovni i privatni putnici, često i obitelji s djecom. Imamo i stalne goste, koji kod nas dolaze duži niz godina i koje već smatramo prijateljima. Naš salon je jedini izvan tranzita pa se kod nas mogu osvježiti i koristiti internet, a i radimo svaki dan od 8 do 8. Vodimo ii neke statistike koje nam otkrivaju kako nas posjećuju većinom domaći putnici, njih nešto manje od 70 posto, dok se ostalo odnosi na strane goste. Zanimljivo je i to da nas je najviše putnika prošle godine posjetilo u studenom, lipnju i rujnu.

Lounge krase i brojne makete aviona zrakoplovnih kompanija. O čemu je riječ? Ova je moja privatna kolekcija i doista je respektabilna. Trenutačno se u salonu nalazi 136 modela. Većinom sam ih kupio, što je iskreno rečeno vrlo skup hobi, a neke sam dobio. S velikom većinom kompanija čije maketa ovdje imam sam i letio. Puno sam proputovao, a na neka mjesta i više puta, pa mogu reći da sam svjetski putnik. Iskreni sam zaljubljenik u civilno zrakoplovstvo, i doista sam jako dugo u tom poslu. Vjerojatno bih da sam radio na željeznici skupljao vlakove.

Što se vaši gosti najčešće hvale, a što kritiziraju? Hvale uslugu koju im pružamo i osoblje salona. Zamjeraju nam relativno mali prostor, što je istina, ali taj nedostatak nastojimo umanjiti kvalitetom usluge. Kad nam kažu da su očekivali više prostora, uvijek im kažem da se mi ne možemo mjeriti sa salonima koji se nalaze u velikim interkontinentalnim zračnim lukama kao što su Frankfurt, Heathrow, Beč. Mi smo mali, ali smo tu i postojimo. Na svakom svom putovanju koristim usluge Airport Lounge salona, pa sam prošao kroz velik broj. Iz osobnog iskustva znam što nude, gdje se nalaze i kako doći do njih, pa kad znam kamo naši gosti putuju, često im mogu sugerirati kako najjednostavnije doći do njih.

S obzirom na događanja u svijetu, jeste li primijetili da putnici negdje radije putuju, a negdje ne? Naravno da u zračnoj luci osjećamo što se događa u svijetu. To se vidi i po broju putnika i po povećanoj sigurnosti u samoj zračnoj luci. Ali, unatoč svemu, poput pomoraca, putovati se mora. To je i najbolja investicija, nešto što  nikada ne možeš izgubiti.