Arhiva kategorije: Intervju

Erste Plavi najbolje društvo za upravljanje mirovinskim fondovima Istočne Europe

Erste d.o.o. društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Erste Plavi) osvojilo je Institutional Investor Peer to Peer nagradu za najbolje društvo za upravljanje mirovinskim fondovima Istočne Europe. Nagradu je u 2017. godini 17. svibnja dodijelio Institutional Investor Institute. O kakvoj je nagradi riječ otkriva Senka Fekeža Klemen, članica Uprave društva.

O kakvoj je nagradi riječ?

Ova se nagrada dodjeljuje na temelju glasova struke društvima za upravljanje mirovinskim fondovima kojima inovativni pristup u upravljanju imovinom značajno doprinosi poslovnim rezultatima.

Koje su aktivnosti dovele do ostvarivanja iznimnih rezultata?

Uvođenjem novog softvera za upravljanje rizicima dodatno su poboljšani mjerenje i praćenje tržišnih rizika te analiza ostvarenih rezultata. Svoju inovativnost Erste Plavi je potvrdio i prvim online zahtjevom s potpuno digitalnim načinom učlanjenja u dobrovoljni mirovinski fond. Popunjavanjem zahtjeva automatski se generira uplatnica s 2D kodom, koja se jednostavno plaća mobilnim bankarstvom – “Slikaj i plati”.

Modernizirali ste i postojeću web stranicu.

Tako je, modernizirana je i web stranica tako da na jednostavan način prikazuje sustav obvezne i dobrovoljne mirovinske štednje, pomaže odabrati najbolje opcije obvezne mirovinske štednje te nudi korisne alate koji interaktivno educiraju klijente o važnosti dobrovoljne mirovinske štednje. Web alati pomažu i u planiranju dodatnog izdvajanja za mirovinu i odabiru odgovarajućeg štednog modela.

Koliko je prošla godina bila uspješna za poslovanje Društva?

Za Erste Plavi mirovinske fondove 2016. godina bila je iznimno uspješna što pokazuju i najviši ostvareni prinosi u  kategorijama A i C obveznih fondova, dok je Erste Plavi Expert zabilježio najviši prinos u kategoriji otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova na domaćem tržištu. Prinosi su se kretali u rasponu 6-13%, ovisno o vrsti fonda.

Kako ovi rezultati utječu na Vas i Vaš tim?

Jako smo ponosni na naša postignuća, a posebno na prinose koji su značajno uvećali mirovinsku štednju naših članova. Uvođenjem novih financijskih instrumenata i modela dodatno smo unaprijedili proces ulaganja.

Nenad Šegvić: “Naš je jedini kriterij kvaliteta predstave!”

Od 2. do 10. svibnja u Rijeci će se održati 24. Međunarodni festival malih scena, koji i ove godine donosi visoko kvalitetne predstave. O odabiru predstava te samom festivalu razgovarali smo s umjetničkim direktorom Nenadom Šegvićem, hrvatskim glumcem i dobitnikom nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Festival ove godine bilježi 24. izdanje. Postoji li neka linija vodilja koje ste se držali prilikom odabira ovogodišnjih predstava?

Linija vodilja je zapravo koncept festivala od samoga početka. Činjenica je da smo krenuli s predstavljanjem malih i nezavisnih scena koje su 1994. bujale u Hrvatskoj – tako smo pokrenuli Hrvatski festival malih scena. Od samoga početka imali smo u programu inozemne produkcije, ali izvan festivalske konkurencije: od 2001. imenom i funkcijom postali smo Međunarodni festival malih scena.

Koga ste sve bili u mogućnosti do sada predstaviti?

Dosad smo na festivalu imali 260 predstava iz gotovo svih europskih zemalja te u jednom navratu i iz SAD-a. U Rijeci smo predstavili najznačajnije kazališne redatelje 20. i 21. st., od ruskih Jurija Ljubimova i njegova Teatra na Taganke do Teatra mladoga gledatelja osnivača Kama Ginkasa. Također imali smo najznačajnije talijanske redatelje: Emmu Dante, Pippa Delbona i Romea Castelluccija. Riječka publika upoznala je i najjače poljske redatelje Jana Klatu i Gregorza Jarzynu u produkcijama iz Wroclawa, bečkoga Burgtheatera i berlinskog Volkstheatera, da ne nabrajam dalje. Činjenica je da smo mnogo prilike davali mladim, talentiranim autorima i glumcima jer ovo je pokrenuto kako bi se pažnja poklonila – glumcu!

U festivalu sudjeluje i publika…

Danas se mnogo govori o publici. Od prvih koraka festivala riječka je publika sazrijevala s njim. Ovo je jedinstvena manifestacija gdje publika, od samih početaka, na ulaznicama glasa za svoju festivalsku nagradu, a nakon predstava ostaje na razgovorima kako bi upoznala aktere.

Ima li nekih promjena u konceptu izbora predstava od osnutka festivala do danas?

Od samoga početka mnogo su diktirale financijske mogućnosti, koje su u određenom razdoblju bile vrlo pristojne, primjerice 2008., te smo mogli šire otvoriti prozor prema suvremenoj europskoj dramskoj produkciji. Mogli smo si dozvoliti dolazak značajnih zapadnoeuropskih predstava, što je danas, nažalost, opet nemoguće.

Uz domaće predstave, festival donosi predstave iz Litve, Rusije i Srbije. Koliko trenutačni kazališni izričaj korelira sa stvarnim situacijama zemalja iz kojih dolaze?

Kazališni izričaj gotovo je uvijek obrnuto proporcionalan standardu zemlje iz koje dolaze, ali opet je glavni kriterij kvaliteta, odnosno razina kazališne produkcije. Za sve predstave, bile one iz Rusije, Srbije ili Hrvatske, jedini je kriterij kvaliteta predstave.

Uz nove drame, na programu je čak nekoliko klasika: Shakespeareov Hamlet, Čehovljevi Ivanov i Galeb… Jesu li uvršteni zbog aktualnosti ili je klasični teatar naprosto uvijek svjež i nov?

Bez obzira na to što su posrijedi klasični tekstovi, odabrane su zbog svoga izuzetnog suvremenog čitanja, odnosno načina adaptacije, režije i interpretacije.

Dvije predstave dolaze iz Moskve i Vilniusa. Koje su njihove teme te na kojem će se jeziku izvoditi?

Predstave se uvijek izvode na matičnom jeziku zemlje iz koje dolaze, a mi osiguravamo titlovan prijevod na hrvatski jezik.

Zbog svoje prebogate kazališne karijere dobitnik ste nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Kako vidite kazalište danas u Hrvatskoj te kakvo kazalište osobno preferirate?

Osobno preferiram kazalište koje govori jezikom vremena u kojem živimo, bez obzira na to radi li se o klasičnim tekstovima ili onima koji su napisani upravo u ovom trenutku. Misija kazališta trebala bi biti važna, ali, nažalost, u vremenu u kojem živimo kazalište je na margini društvenih zbivanja i fokusa financiranja, a posljedice toga uvidjet će se kad bude kasno.

Želite li s nama još nešto podijeliti za kraj?

Bez obzira na to koliko je festival u svojih gotovo četvrt stoljeća djelovanja dobio priznanja zbog svoje kvalitete, imali bismo problema s provedbom da nema i značajne financijske potpore Erste banke. Ovaj 24. festival je zaokružen, a mi već pripremamo program 25. festivala i nadamo se da potpora Erste banke neće izostati.

Više o predstavama 24. Međunarodnog festivala malih scena potražite ovdje.

Franko Andrijašević: – U ovom trenutku ne razmišljam o prodaji u inozemstvo…

Krajem godine nogometaš HNK Rijeke Franko Andrijašević proglašen je najboljim igračem HNL-a prema izboru Kapetani biraju. Franko se trenutačno s Rijekom bori za osvajanje naslova prvaka, na što je u cijelosti fokusiran. Iznikao je u Hajdukovoj školi nogometa, ali nakon tri velika hrvatska kluba svoje mjesto je pronašao na travnjaku Rujevice, pa i ne čudi da mu je nedavno upućen i predpoziv za igranje u reprezentaciji.

Krajem prošle godine proglašeni ste najboljim igračem HNL-a prema izboru Kapetani biraju. Kako ste se osjećali i koje trenutke svoje igre možete posebno istaknuti?

U Rijeci se najbolje osjećam, zasluga za ovu nagradu ide cijeloj ekipi koja me odlično prihvatila. Naravno da pamtim neke važne pogotke, ali prije svega pamtim važne pobjede koje je Rijeka ostvarila ove sezone, jer na kraju svega, svi smo na travnjaku zaslužni za uspjehe, kao što smo i svi odgovorni za poraze. Kad sam došao u Rijeku, vidio sam da je atmosfera odlična i da su suigrači sjajni. Rijeka mi je pružila priliku, a nagrada Kapetani biraju dokaz je da je cijela momčad igrala izvrsno, a kao što se kaže – ekipa na kraju izbaci pojedinca.

Istodobno s dodjelom nagrade i izbornik Čačić Vas je pozvao da se pridružite reprezentaciji u Kini…

Uvijek mi je bila čast zaigrati u kockastom dresu, od mlađih selekcija pa sve do nastupa za prvu selekciju. Presretan sam, poziv u reprezentaciju najveća mi je čast i najveće priznanje u dosadašnjoj karijeri! Zahvaljujem svima, posebno HNK Rijeka i suigračima. Na meni je da nastavim raditi i pružati maksimum u dresu Rijeke i vjerujem da će biti još prilike igrati u dresu reprezentacije.

Svoj ste nogometni put gradili preko Hajduka, Dinama, Lokomotive i, sada, Rijeke. Što je presudilo da ste baš u Rijeci pronašli dobitničku kombinaciju i postali najbolji igrač HNL-a?

Moja je jedina želja bila igrati nogomet. U srpnju prošle godine potpisao sam za Rijeku kad sam stvarno bio u teškoj životnoj i profesionalnoj situaciji. Stigao sam u Rijeku, gdje sam prekrasno dočekan i pogledajte gdje smo sada! Najbolji dokaz da se rad uvijek isplati.

Prvi smo na tablici i borimo se da postanemo prvaci. U finalu smo Kupa, a ja sam dio te ekipe. Jasno vam je da me ništa drugo ne zanima osim toga. Svi smo okrenuti uspjehu kluba, a što će biti, vidjet ćemo…

Karijerni put nogometaša iz HNL-a vrlo se često nastavlja odlaskom u neku inozemnu ligu. Imate li i Vi takve ambicije i vidite li se u nekoj od liga petice?

Kad sam bio mlađi, mislio sam da se treba prodati u inozemstvo, ali s vremenom sam shvatio kako je važno biti tamo gdje se dobro osjećaš. U ovome trenutku ne razmišljam o tome. Ne zamaram se transferom, želim što više napraviti s Rijekom i na to sam fokusiran. Moram ići korak po korak. Ne treba preskakati faze u razvoju nogometaša, treba biti strpljiv i vjerujem da će onda sve doći na svoje.

Erste banka financijski podupire rad Nogometne škole HNK Rijeka. I Vi ste odrastali u jednoj takvoj školi, ali onoj Hajduka u Splitu. Kako gledate na kvalitetu hrvatskih nogometnih škola i na njihovu važnost?

Svakako najvažnija su ulaganja u školu nogometa. Tu se djeci osim nogometnog znanja usađuju i neke druge vrijednosti, vrline – kao što su prijateljstvo, sportsko nadmetanje s uvažavanjem protivnika, timski rad, odgovornost… Bavljenje sportom donosi puno prednosti za djecu. Naravno, nije moguće da svi igrači postanu profesionalci, ali sva djeca kroz školu nogometa i bavljenje sportom mogu naučiti mnoge važne stvari i steći važne za život važne navike.

HNK Rijeka je vrlo ozbiljan kandidat za naslov prvaka u ovoj sezoni. Kakvo je općenito ozračje u svlačionici i što vidite kao ključ osvajanja titule?

Atmosfera u svlačionici je izvrsna. Ali mi moramo stajati čvrsto na zemlji i igrati utakmicu po utakmicu. Nema opuštanja! Za nas je svaka utakmica “derbi” i moramo ući maksimalno koncentrirani u svaki susret. Ima još puno utakmica do kraja sezone i, kao što uvijek naglašavamo, nakon 36. kola ćemo podvući crtu.

Antonia Jurić: “Otkupom rada djelić umjetnikova razvojnog puta zauvijek ostaje u Banci.”

I ove godine Erste banka pokreće natječaj Erste fragmenti. U dosadašnjih 12 izdanja otkupljeno je 170 djela mladih hrvatskih likovnih umjetnika, čija se djela mogu razgledati u više od 130 poslovnica i javnih prostora banke.  Djela se, unazad dvije godine, mogu razgledati i kroz ciklus jednodnevnih izložbi pod nazivom Fragmentologija, koje banka organizira tri-četiri puta godišnje. O samom projektu te daljnjem odnosu prema umjetnicima razgovaramo s Antonijom Jurić, zaduženoj za likovni fundus banke.

Ove godine Erste banka pokreće 13. izdanje projekta Erste fragmenti. Koja je bila osnovna linija vodilja pokretanja samog projekta?

Natječaj Erste fragmenti pokrenut je još 2002. s ciljem poticanja mladih hrvatskih likovnih umjetnika (do 30 godina starosti) otkupom njihovih radova i dodjelom posebnih nagrada (glavne nagrade i nagrade publike) te jednogodišnje stipendije. Ove smo godine u 13. izdanju natječaja, a možemo reći da je njegova važnost u današnjem kontekstu gotovo još veća mladim ljudima koji odabiru umjetnost kao poziv, ali i onima koji prepoznaju kulturnu produkciju kao vrijednost.

Često se našalim da je ovo segment u kojem mi kao korporacija itekako podupiremo nastanak ‘konkurencije’ sličnih projekata privatnog sektora, ali čini mi se da tu još ima dosta prostora za razvoj.

Na koji se način djela biraju i ima li Banka neki svoj ukus prilikom otkupa?

Odabir djela u cijelosti je, kao što i treba biti, prepušten stručnome žiriju. Naravno da, teoretski, određena ograničenja postoje. Banka ne bi mogla adekvatno smjestiti, primjerice, rad monumentalnih dimenzija, ali takvi radovi nisu karakteristični za tako mlade umjetnike ili se barem dosad nismo susreli s prijavom koja bi ih sadržavala.

Osobno i inače oprezno pristupam ideji ukusa. Obično se temelji na nekoj individualnoj ideji estetike odnosno lijepoga, koji valja razdvojiti od pojma umjetničke vrijednosti, važnosti i potencijala. To nas dovodi do onog drugog, komplementarnog cilja projekta. Stavljanje šireg kruga ljudi, kako zaposlenika tako i klijenata, u kontakt s umjetnošću unutar prostora banke i širenje svijesti o onome što ona podrazumijeva.

Koliko je djela do sada otkupljeno i gdje se ona mogu razgledati?

U dosadašnjim ciklusima otkupljeno je više od 170 radova mladih hrvatskih likovnih umjetnika. Radovi su smješteni u više od 130 poslovnica i poslovnih prostora Banke s različitom mogućnošću pristupa. Zato smo sa suradnikom Jurajem Vuglačem prije dvije godine pokrenuli ciklus jednodnevnih izložbi Fragmentologija. Godišnje organiziramo tri-četiri izložbe u manjim galerijskim prostorima u Zagrebu, pri čemu predstavljamo dio radova otkupljenih u sklopu Erste fragmenata i radove jednog novog i neafirmiranog autora. Koncept, odabir radova i autora koji se predstavlja prepuštamo mladom kustosu.

Ostvarujete li suradnju s autorima i izvan projekta Erste fragmenti?

Otkupom rada djelić umjetnikova razvojnog puta zauvijek ostaje u Banci pa je time i naša poveznica trajna. Nastojimo održavati kontakt s našim fragmentašima i popratiti njihov budući razvoj preko naše urbanokulturne platforme Urbanka. Radujemo se svakom njihovom uspjehu kao da je vlastiti. Na koncu, on govori o neprekinutom razvoju hrvatske umjetnosti unatoč uvelike nepovoljnim uvjetima, ali i o tome da kvalitetnim odabirom radova iz godine u godinu izranja zbirka koja ima vlastitu težinu i predstavlja svojevrstan presjek mladog domaćeg likovnog stvaralaštva od početka stoljeća te time, nadamo se, i predstavlja sve značajniju stavku u životopisu mlade umjetnice odnosno umjetnika.

Osim u tim užim okvirima, a imajući u vidu da se umjetnici kod nas često bave heterogenim zadacima, nije rijetkost da poslije surađujemo i na druge načine. Tako je, primjerice, naš fragmentaš i slikar Sebastijan Dračić u međuvremenu počeo raditi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a danas je i član žirija koji pomaže pri odabiru budućih fragmentaša. Marina Fernežir danas nam pomaže s restauracijom radova iz našeg fundusa – jer naše bavljenje radovima zapravo tek počinje zaključenjem natječaja – dok s Marinom Paulenkom surađujemo preko sponzorstva festivala fotografije Organ vida.

Koja su očekivanja od ovogodišnjih Fragmenata?

Nadamo se nastavku rastućeg trenda prijava i što većem broju prijavljenih kvalitetnih radova. Iz osobne perspektive mogu reći da je rad na natječaju – iako logistički i organizacijski zahtjevan – golemo zadovoljstvo iz kojeg izlazimo bogatiji za entuzijazam i kreativnu energiju koju prenose ti mladi ljudi, a vjerujemo da i oni imaju koristi od procesa, bilo da je posrijedi stjecanje iskustva prijave na natječaje ili dobivanje sredstava potrebnih za materijale za neke buduće radove i daljnji umjetnički razvoj.

Robert Pokrovac: “Polako ulazimo u novi građevinski ciklus”

Situacija na tržištu nekretnina čini se malo optimističnija, a cijene nekretnina su se stabilizirale. O situaciji i očekivanjima na tržištu u ovoj godini te cijenama nekretnina razgovarali smo s članom uprave Erste nekretnina Robertom Pokrovcem. 

Kakva je trenutačna situacija na tržištu nekretnina?

Smatram da trenutačna situacija na tržištu nekretnina predstavlja vrlo važnu prekretnicu. Naime, proteklih je nekoliko godina tržište nekretnina u Hrvatskoj bilo obilježeno nizom faktora tipičnih za tržišta u krizi. Danas polako ulazimo u novi građevinski ciklus, u kojem imamo priliku zakoračiti strateški orijentirani na razvoj, kako bismo u svakom smislu podigli kvalitetu utjecaja rasta građevinskog sektora na društvo u cjelini.

Vrlo je važno poticati intenzivniji i konstruktivniji dijalog svih aktera na tržištu.  Ako, primjerice, govorimo o stanogradnji, osim podizanja kvalitete gradnje stanova, moramo spomenuti i podizanje kvalitete infrastrukture gdje se ona nalazi ili općenito načine korištenja prostora. Još bismo voljeli vidjeti više novih parkova, vrtića, javnog prijevoza, šetališta, biciklističkih staza i niza drugih sadržaja koji najvišim dijelom utječu na cijene nekretnine. To  se pitanje ne može riješiti jednostrano, već mora biti rezultat sinergijskog učinka više aktera na tržištu.

Kakva su očekivanja cijena nekretnina u ovoj godini? Hoće li doći do daljnjeg pada, stabilizacije ili rasta cijena?

Nakon niza godina pada cijena nekretnina njihove razine ne ostavljaju prostor za daljnji značajniji pad pa možemo reći da je ciklus pada cijena donekle zaustavljen. Cijene nekretnina su se stabilizirale i to već sredinom 2016. godine, a u ovoj godini očekujemo njihovu stagnaciju te potom i blagi rast ukupnog prosjeka. Valja naglasiti da će u okviru pojedinih vrsta nekretnina starije gradnje i dalje postojati prostor pritiska na pad cijena. Primjerice, možemo očekivati daljnji pad cijena nekretnina starije gradnje kojima je potrebna adaptacija i to uglavnom onih koji su većih površina. S druge strane, cijene novih nekretnina koje izlaze na tržište u nekim će se slučajevima pozicionirati i do 40% više od prosjeka neke mikrolokacije, što se nikako ne odnosi na svaku takvu nekretninu. Čak štoviše, smatram da će investitori koji budu ciljali više ciljnih skupina brže i lakše završavati svoje projekte te oni neće značajno cjenovno odstupati od prosjeka neke mikrolokacije.

Kakve se nekretnine traže i hoće li se takav trend nastaviti i iduće godine?

Nakon toliko godina kontinuiranog smanjenog plasiranja novih proizvoda na tržište možemo reći da se uglavnom traže nekretnine koje nedostaju na tržištu. Klijenti, bez obzira na to je li posrijedi poslovna ili rezidencijalna nekretnina, i dalje uglavnom kupuju postižući kompromis, s obzirom na to da je željena specifikacija nekretnine različita od ponude. To će se sigurno nastaviti i u sljedećoj godini i tek će novi ciklus to s vremenom ublažiti. U skladu s time, ako govorimo o trendu, on bi kratkoročno mogao ostati takav te ovisiti isključivo o gospodarskom rastu u Hrvatskoj.

Međutim, ako govorimo o mogućem potencijalu, onda se te granice mogu mijenjati brzo kako u poslovnom tako i u rezidencijalnom segmentu. Uzmimo, primjerice, mogućnosti rasta vezanog za turizam. Razmislimo li samo što za građevinski sektor znači povećanje broja noćenja u turizmu otvara nam se puno mogućnosti. Ipak, ako se kao i do sada fokusiramo samo na smještajne jedinice, razvijat ćemo samo jednu vrstu proizvoda koja se neće suštinski razlikovati, a vjerojatno neće ni značajno utjecati na daljnje povećanje broja noćenja. Budemo li se pak s druge strane usmjerili ka razvoju sadržaja u turizmu i povezivanju drugih sektora poput poljoprivrede, energetike ili, primjerice, zdravstva s turizmom, otvaraju nam se sasvim nove mogućnosti.