Arhiva kategorije: Intervju

Nina Kraljić: “Pjesma je najvažnija, zatim dolazi ostalo…”

Nina Kraljić, hrvatska predstavnica na Eurosongu te dobitnica Porina za najboljeg novog izvođača, ove je godine predstavila pjesmu Negdje, s albuma Samo, koju je otpjevala na hrvatskom i hebrejskom. Album donosi i njezine autorske pjesme, poput Što te nema, nastalu kao trenutak improvizacije tijekom rada s Matijom Dedićem.

Relativno nedavno predstavili ste vrlo emotivnu novu pjesmu Negdje. Kako je nastala i ima li veze s nekim vašim osobnim iskustvom? Kako je došlo do toga da ste pjesmu otpjevali i na hebrejskom? Pjesma Negdje posebna je i univerzalna jer spaja sefardski izričaj s balkanskim etnom pa smo odlučili realizirati tu dvostranost kroz dvije verzije – na hrvatskom i na hebrejskom – te pokazati da glazba nema jezične barijere. Od malih sam nogu inspirirana Ofrom Hazom pa je bila golema čast i izazov imati priliku ostvariti tu ljubav prema izvornoj ethno world music glazbi koja spaja ljepotu, mističnost i duhovnost sa suvremenim. Mogu samo još jedanput zahvaliti autoricama teksta i glazbe Ines Prajo Arjani Kunštek, kao i producentu Ivanu Popeskiću.

Za potrebe snimanja spota otplesali ste i tango…

Ideja da zaplešem na Negdje pojavila se u glavi još dok je pjesma bila u procesu stvaranja. Počela se realizirati tijekom 14 dana svakodnevnog vježbanja osnova tanga i koreografije od skoro četiri minute, što je samo po sebi izazov, pogotovo unutar zadanog vremenskog okvira i mojeg nepoznavanja plesnog pokreta takve vrste. Osim toga, htjela sam pokazati novu stranu sebe. U sve što radim unosim djelić privatnog života. Shvatila sam da najbolje rezultate uvijek vidim kada unesem dio sebe u spot i projekte.

Pjesma je dio albuma Samo. Koliko ste zadovoljni s prihvaćenosti pjesama s albuma?

Zadovoljna sam albumom i presretna što sam imala priliku realizirati album prvijenac. Ima nešto nezaboravno u tome, kao i u prvoj izdanoj pjesmi.  Mislim da pokazuje tko sam. Ne samo u višejezičnosti nego u kombinaciji stilova koje volim i koji su se nekako spojili u moju priču. Na albumu su i dvije moje autorske pjesme, a nikada prije nikome nisam pokazala ni otpjevala svoje pjesme. Voljela bih da album čuje veći broj ljudi, pogotovo pjesmu Što te nema s Matijom Dedićem, koja je čisti trenutak improvizacije.

Vaše pjesme imaju etno prizvuk i uistinu su doista pjevački zahtjevne. Koliko u Hrvatskoj ima prostora za izvođače kao što ste vi, odnosno nastupate li u inozemstvu?

Smatram da za svakog ima prostora i publike. Trebamo široki spektar stilova jer to glazba i jest: otvorena i nesputana. Bitno je da stojiš iza svog stila i autentičnosti jer to je put prema dugotrajnosti. Nastupala sam i izvan Hrvatske i da sam bila nešto što nisam, ne bih danas bila tu gdje jesam. Mogu se pohvaliti i divnim koncertima s orkestrima i u predivnim ambijentima kao što su nacionalni parkovi, dvorci, galerije itd.  Osjećam se privilegiranom.

Predstavljali ste Hrvatsku na Eurosongu, a ujedno ste dobitnica Porina za najboljeg novog izvođača. Koliko vam je to pomoglo u karijeri?

Nijedno iskustvo ne može odmoći. Kroz sve učiš i napreduješ. Kad mi se pruži prilika da se ‘bacim na glavu’, uglavnom pristanem jer takvi nam trenuci predstavljaju najveći izazov i najveći rast. To je lijepa motivacija za dalje i planiram nastaviti u istom tempu.

Pripremate li nove projekte i s kime surađujete na svojim projektima?

I dalje želim promovirati pjesme s aktualnog albuma, a zatim ću se koncentrirati na nove materijale i projekte. U međuvremenu sam jako zadovoljna količinom nastupa i sinkroniziram crtiće.

Kako vidite diskografsku scenu u Hrvatskoj?

Imam pozitivan stav i vjerujem u kvalitetu onoga što radim. Diskografija je polje u koje se ne razumijem dovoljno, ali mislim da je bitno ustrajati na svojem zvuku i tražiti pjesme, kako u sebi tako i u timu autora. Pjesma je najvažnija, zatim dolazi ostalo.

Navodno ne nastupate često. Zašto?

U posljednja tri mjeseca nastupam često, ali biram pažljivo nastupe i prigode jer to određuje put daljnjih kretanja.

Prepoznatljivi ste po savršenom kristalnom glasu. Navodno ga niste školovali. Postoji li neki razlog?

Ovisi o tome što smatrate školovanjem. Školovala sam ga od svoje 10 godine, a s 14 otišla upravo zbog školovanja od kuće. Mnogo sam se žrtvovala i riskirala kako bih našla svoj zvuk i profesionalno studirala operno pjevanje, a poslije se bacila i u jazz i mjuzikl iako je world music stil koji njegujem najbolje je izašao na vidjelo u showu The Voice.

Mirjana Mikulec: “Dizajn više nije luksuz, nego potreba…”

Nedavno je održan drugi InDizajn – festival modernog doma, koji je okupio više od 70 velikih, ali i  sasvim malih izlagača, kojima je ovo bio način da predstave svoj rad široj publici. Organizatorica festivala je Mirjana Mikulec, jedna od vodećih dizajnerica interijera u Hrvatskoj, koja svoje znanje i iskustvo desetak godina predstavlja kroz emisiju inDizajn, a nama otkriva koji su trendovi te o čemu valja voditi računa prilikom opremanja doma.

Koliko ste zadovoljni odazivom izlagača i publike?

Tijekom četiri dana sajam je posjetilo više od 17.000 ljudi. Čula sam mahom samo pozitivne reakcije i doista sam više nego zadovoljna. Odradili smo dobar posao i drago mi je da smo uspjeli dokazati kako postoji plodno tlo za lijepe interijere, dizajn i uređenje doma. Trenutačno se emitira nova sezona emisije, a već krajem godine krećemo s ozbiljnim pripremama za treće izdanje sajma.

Festival je predstavio hrvatske izlagače. Koliko su domaći dizajneri prihvaćeni i primjećujete li napredak u odnosu na ranije godine, kad je riječ o njihovoj prisutnosti i prepoznatljivosti na tržištu?

Budući da se poslom dizajnera interijera bavim više od 11 godina, jasno se sjećam s kakvim su me pogledima ispod oka znali pogledati kad bih rekla čime se bavim. Danas je scena bitno drugačija, i za moju profesiju i za druge sfere dizajna. Nekako je danas, kad su prostori u kojima živimo sve manji, funkcionalnost sve važniji faktor. Tako su u prvom su planu rješenja koja će to i omogućiti, pa dizajn – neovisno o tome je li posrijedi dizajn interijera, produkt dizajn ili neki drugi vid dizajna – izbija u prvi plan i nije više luksuz, nego gotovo potreba. Imajući to na umu rodila se ideja o organizaciji ovakvog sajma. Da sam imala kakve sumnje da to nije dobra ideja, ne bih se nikad upustila u takvo što. I to je, samo po sebi, dovoljan dokaz, kao i uspješnost sajma.

Kad govorimo o dizajnu, prvo nam na pamet padaju Italija, Španjolska, nordijske zemlje. Imaju li naši dizajneri šanse na međunarodnom tržištu i postoji li danas industrija koja ih prati?

Možda industrija još malo kaska, no Hrvatska ima divnih, međunarodno priznatih tvrtki i pojedinaca koji imaju itekako što pokazati. Neki od njih bili su i na sajmu, pa su se posjetitelji mogli uvjeriti da imamo doista što ponuditi.

Predstavili ste i mlade izlagače, poput Modulosa. Koliko je njima značajno sudjelovanje na vašem festivalu?

Zapravo, cijeli jedan dio sajma namijenili smo malim izlagačima koji si ne mogu priuštiti izlaganje poput velikih firmi. Nazvali smo ga Bazaar street, odnosno to je naša dizajnerska ulica u kojoj su bili brojni domaći produkt dizajneri. Modulos je druga priča, riječ je start upu koji smo kao organizator odlučili podržati i pružiti im platformu da dođu do što većeg broja ljudi. Njihov modularni stol doista je originalan i zaista držim palčeve da uspiju prikupiti dovoljno sredstava za pokretanje proizvodnje.

Koji su trendovi u opremanju doma sada „in“ i što utječe na njihove promjene?

Trenutačno su prilično popularni tamniji tonovi, odnosno zagasite boje poput tamnoplave, nježne i meke tkanine poput vune, baršuna… U stilskom smislu, sve se više nameću motivi starih pariških stanova i nizozemski dizajn. Čini se da je era skandinavskih i industrijskih interijera na zalasku, no teško je to predviđati. Trendovi u interijerima ne mijenjaju se toliko brzo kao primjerice modni ili tehnološki. Prije bih rekla da trendovi u interijerima postupno prelaze jedan u drugi i međusobno se pretapaju.

Postoji li neki stil opremanja doma koji je vama najdraži i zašto?

Mene osobno nekako najviše odražava moj dom. Prije jednu godinu opremila sam ga i preuredila iz temelja, a imajući iza sebe ovu profesiju i stotine projekata, točno sam znala što želim. Nisam sigurna kojim bih ga stilom mogla okarakterizirati, ali volim nježne, pastelne i neutralne boje, volim spoj suvremenog stila sa starinskim motivima i elementima, čak i notu industrijskog, pariškog i skandinavskog.

Kad netko oprema svoj dom, što biste mu preporučili?

Da ne skače pred rudo i dobro promisli o onome što mu je potrebno – želje i potrebe sasvim su različiti pojmovi koje, zbog uzbuđenja ili stresa s kojim se susrećemo pri ovako velikom koraku u životu često klijenti ne znaju pravilno razlikovati. Drugo, da točno odrede budžet koji imaju na raspolaganju i drže se zadanih okvira, a treće, da ne budu brzopleti. Ako ste u fazi rušenja zidova ili polaganja podnih obloga, zaboravite odabir tepiha, slika i stolića. Sve u svoje vrijeme.

Želimo da mladi ljudi prepoznaju Rijeku kao grad u kojem mogu razvijati svoju kreativnost

Slaven Tolj, ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti otkriva što je doprinijelo da Rijeka bude odabrana za Europsku prijestolnicu kulture 2020., te o projektima koji stoje pred njom.

Rijeka je prošle godine proglašena Europskom prijestolnicom kulture za 2020. U konkurenciji su bili i neki drugi hrvatski gradovi poput Dubrovnika, Pule ili Osijeka. Koja je bila osnovna vizija projekta koja je doprinijela tome da je upravo Rijeka odabrana?

Projekt koji smo predložili nastaje kao odgovor na postindustrijsku situaciju koju Rijeka živi, bavi se problemima s kojima se grad suočava. Nismo lagali, već smo ogolili situaciju i potražili mogući odgovor u traganju za smjerom kojim će se grad razvijati. Radi se o kontinuiranom ulaganju u snaženje zajednice, koja se mora suočiti sa situacijom i skupiti dovoljno znanja i  snage da svi zajedno probudimo jednu novu dinamiku, novi ritam grada. Program koji smo predložili nije stoga festivalski vatromet koji će se dogoditi 2020., već ideja jednog boljeg i pametnijeg grada nakon što se ostvari zamišljeni program.

Koje projekte imate u planu provesti i planirate li njihovom provedbom utjecati i na transformaciju grada Rijeke?

Kostur projekta građen je na sedam projektnih linija: Dopolavoro, Doba moći, Lungomare, Slatko i slano, Kuhinja, Ciglena kuća i 27 susjedstava. Ove projektne linije isprepliću se međusobno i pokrivaju cijeli riječki prsten, a ne samo grad Rijeku. Naime, nova dinamika grada i riječkog prstena može se dogoditi samo aktiviranjem svih potencijala ovog prostora. Moramo uskladiti narative, detektirati probleme, povezati se, ojačati aktere i probuditi nadu da je transformacija grada moguća.

Tri osnovne teme koje će se u Rijeci obrađivati su rad, voda i migracija pod zajedničkim sloganom „Luka različitosti“. Što to konkretno znači?

Tri teme na kojima smo koncipirali projekt istodobno govore o povijesti grada i sadašnjoj situaciji i na lokalnoj i na globalnoj razini. Geneza grada vezana je za rad i radne migracije, grad je nastao na vodi, rijeci i moru, a danas prolazimo kroz traumu novih migracija, napetosti i nesigurnosti za osiguranje osnovne egzistencije. Istodobno propitujemo je li Rijeka luka različitosti, koliko smo slobodni i koliko otvoreni za druge i drugačije mišljenje.

Što je projekt 27 susjedstava?

Cilj 27 susjedstava jest osnaživanje lokalnih zajednica kroz jačanje ljudskih potencijala, razvijanje međuljudskih odnosa, organiziranje kulturnih aktivnosti i povećanje kulturnih sadržaja. U 27 susjedstava ravnomjerno će se uključiti sva područja Primorsko-goranske županije; otoci, obala, zaleđe, gorje te grad Rijeka. Odabrana susjedstva, kvartovi, mjesta, sela i drugi prostori ostvarit će međunarodne suradnje tako da će svako od susjedstava pronaći svoj par u jednoj od zemalja Europske unije.  Zajedno će razvijati program kojim će 2020. sudjelovati na festivalima susjedstava, a kojim bi se cijeli ovaj prostor uključio u program.

Iz svega navedenog izgleda da su osnovna ideja koncepta ljudi.

Najveću energiju uložit ćemo u ljude, bez kojih je ovaj program neizvediv i besmislen. Odabrali smo teži put, ne želimo manipulirati ljudima već pokrenuti zajednicu da se na različite  načine uključi i participira u stvaranju boljeg prostora u kojima ćemo jedni druge više poštovati, pomagati i podržavati. Ako u tome uspijemo, možda ćemo zadržati mlade ljude koji će htjeti živjeti u takvoj sredini, a možda će to prepoznati i drugi, koji će zbog toga odabrati Rijeku kao grad u kojem mogu razvijati svoju kreativnost i koji će im omogućiti normalan život i rad. Zvuči utopijski, ali ta nas ideja vodi i na njoj gradimo svoj program.

Do 26. studenog održava se retrospektivna izložba Tomislava Gotovca u upravo preseljenom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Zašto se muzej otvara upravo izložbom Tomislava Gotovca?

Velika nam je čast što smo dobili povjerenje supruge Tomislava Gotovca, njegove kćerke Zore i Darka Šimičića da naš muzej napravi prvu retrospektivnu izložbu našeg velikog umjetnika. Upravo njegov rad koji govori o slobodi čovjeka i potrebi da jasno i bez cenzure govori o problemima, ideja života kao velike režije i filma, idealna je za otvorenje našeg prostora. Prva retrospektiva Tomislava Gotovca, znanog i kao Antonio G. Lauer (Sombor, 1937. – Zagreb, 2010.), umjetnika ne zadržava unutar galerijskih zidova, već ga prepušta njegovim uhodanim stazama na razmeđu kino dvorane, galerije i ulice.

Retrospektiva „Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte“ meandrira između različitih medija i umjetnikovih faza. Kombinira novije sa starijim radovima, manje poznate s ključnim djelima. Autorove akcije kompilira s njihovim produžecima u novinama i dokumentima sudskih procesa. Promatra ih kao podjednako relevantne sekvence Gotovčeva rada, načine proširenja umjetničkog čina u izvanumjetničke sfere. Prva Gotovčeva retrospektiva, sedam godina nakon njegove smrti, donosi do sada prvi obuhvatan presjek umjetnikova opusa. Poprima formu dugometražnog filma čiji je glavni glumac ujedno i redatelj. U ukupnom trajanju od 1000 minuta, retrospektiva zalazi u različite žanrove, od filma potjere, političkog trilera ili društvene humoreske do povijesne sage.

Nova adresa MMSU-a nije klasičan izložbeni prostor, nego će se i dalje razvijati po potrebama i mogućnostima. Na koji ste način to zamislili?

Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti konačno se uselio u novi vlastiti prostor. Desetljećima je u nepoticajnom unajmljenom prostoru čekao realizaciju planirane,  velike, ali teško ostvarive nove zgrade. Iščekivanje je okončano odlukom da se Muzej smjesti u postojeću tvorničku građevinu u kompleksu Rikard Benčić, takozvanu H zgradu, na najefikasniji mogući način. Ova uglavnom napuštena zgrada imala je niz ozbiljnih problema, ali je u cjelini obećavala dobre uvjete za novi zamah i širenje muzejske aktivnosti. Za rekonstrukciju zgrade na raspolaganju je bio mali dio ukupno potrebnog budžeta. Istodobno, program Muzeja i očekivanja publike pokazala su jasnu potrebu da se što prije realiziraju na novoj lokaciji. U ovim okolnostima jedini način da se prostor rekonstruira i pretvori u Muzej bio je kreativan i angažiran pristup svih uključenih, od Odjela za kulturu, Muzeja, projektanata, izvođača radova i svih ostalih suradnika. Prema metodi i motu “to trebamo – to radimo”, razrađenima i prezentiranima na Bijenalu arhitekture u Veneciji 2016., nije se čekalo da se stvore povoljni uvjeti i riješe svi problemi kako bi se krenulo u rekonstrukciju, već se krenulo s radom i u hodu su se pronalazila alternativna rješenja.

Sam projekt rekonstrukcije rastavljen je na velik broj pojedinačnih faza i zahvata, od kojih je svaki zaseban proces, u projektnom, financijskom i izvedbenom smislu. Integralni glavni projekt poslužio je samo kao orijentacijska podloga kojom se ovi dijelovi spajaju u cjelinu. Prostor koji smo upravo otvorili jedan je dio H zgrade minimalno potreban za smještaj najvažnijih sadržaja Muzeja – izložbenih prostora, prostora za rad i komunikacije s posjetiteljima.

Na isti način na koji se rekonstruirao projekt do sadašnjeg stanja planira se nastavak radova na drugim neuređenim dijelovima i unapređenju prostora koji su sada ostvareni. Ovim H zgrada nije završen objekt koji se prepušta MMSU-u na korištenje, već je ona muzej u nastajanju, struktura koja će rasti i razvijati se istovremeno s razvojem Muzeja. Zgrada nije samo neutralan i nepromjenjiv prostor za muzejske aktivnosti, nego i sadržaj sam za sebe, koji će se prilagođavati, stalno reorganizirati i nastaviti izgrađivati.

Tema arhitektonskog pristupa ovom projektu nije izvrsnost oblikovanja i dorađenost izvedbe, već omogućavanje  suživota sadržaja i izgrađene strukture. Fokus rada MMSU-a je u iskrenosti prema realnosti, pa je na isti način pripremljen i njegov prostor; bez uljepšavanja i suvišnih dodataka, ali potpuno prilagođen da bude stalno otvoren promjenama i kreativnosti umjetnika.

Klijenti sve više istražuju nove mogućnosti plasiranja vlastitih sredstava

Prije točno četiri godine, započeo je s radom Erste Adriatic Bond (EAB), koji je, u relativno kratko vrijeme, postao najveći obveznički fond u Republici Hrvatskoj. Njegovu kvalitetu prepoznali su brojni domaći i inozemni ulagači, uključujući brojne korporativne i institucionalne klijente koji su mu iskazali svoje povjerenje. EAB je namijenjen svim  domaćim i inozemnim pravnim i fizičkim osobama s ciljem ostvarenja prinosa koje nosi ulaganje u dugoročne dužničke vrijednosne papire država izdavatelja. Kome je ovakvo ulaganje namijenjeno i koje su prednosti otkriva Miroslav Jurišić, član Uprave Erste Asset Managementa, zadužen za upravljanje Erste Adriatic Bondom.

Erste Adriatic Bond najveći je obveznički fond u Hrvatskoj. Lani je imovina fonda pod upravljanjem premašila milijardu kuna, a upravo ste obilježili i četvrtu godišnjicu, po svim pokazateljima, izrazito uspješnog poslovanja. Na što ste posebno ponosni kad se osvrnete na ove četiri godine?

Ponosni smo što su klijenti u četiri godine prepoznali Erste Adriatic Bond  kao proizvod prihvatljivog, relativno niskog rizika s jedne strane te atraktivnijeg prinosa nego na ostalim proizvodima s druge strane, što je u  konačnici i rezultiralo povećanjem imovine. U 2016. klijenti su uplatili dodatnih 906.000.000,00 kuna, tako da je Erste Adriatic Bond već duže vrijeme ujedno i najveći obveznički fond na tržištu, a ostvarenim prinosom opravdali smo i očekivanja svih naših klijenata.

Kolika je imovina kojom upavlja Erste Asset Management?

Trenutačna imovina pod upravljanjem premašuje 1.570.000.000 kuna i na dan 25.8.2017. iznosila je 1.732.653.905,56 kuna.

Tko su Vaši ulagači i kome je namijenjeno ulaganje u Erste Adriatic Bond?

Ulaganje u Erste Adriatic Bond namijenjeno je svim ulagateljima koji svoja sredstva žele plasirati na srednje do dugo razdoblje ulaganja, neovisno jesu li fizičke osobe, poduzeća ili financijske institucije. Također, naš proizvod prepoznat je i izvan granica Republike Hrvatske s obzirom na pojačano zanimanje i ulaganje stranih osoba. Jednostavno rečeno, naši ulagatelji mogu biti svi.

Zašto se fizičkim osobama preporuča ulaganje u Erste Adraitic Bond?

Fizičke osobe sve više istražuju nove mogućnosti za plasiranje vlastitih sredstava s ciljem povećanja vrijednosti uloženog, odnosno za ostvarivanje većeg povrata. U trenutačnom okruženju niskih kamatnih stopa na klasičnu štednju, dio klijenata se odlučuje za ulagačko-investicijski fond Erste Adriatic Bond. Osim ostvarivanja potencijalno većih prihoda, jedna od važnijih prednosti takvog ulaganja je fleksibilnost proizvoda. Naime, ulagatelji mogu sami definirati koliko dugo će investirati, pritom imajući na umu da je riječ o proizvodu s preporučenim ulaganjem od barem jedne godine, dok nakon dvije godine na dobit ostvarenu u fondu fizičke osobe ne plaćaju porez na dobit.

Koje su još prednosti proizvoda Erste Adriatic Bonda?

Samo ulaganje je jednostavno, dostupno 0-24 preko svih prodajnih kanala banke (poslovnica, internetsko i telefonsko bankarstvo), a klijent može u svakom trenutku zatražiti isplatu svojih sredstava u kunama ili eurima. Također, klijentima je na spomenutim kanalima u svakom trenutku dostupna i informacija o stanju njihovih sredstava kao i ostale transparentne informacije o fondu.

Erste banka svojim klijentima omogućila je kreiranje proizvoda Erste Plan+.  Koje su prednosti ovakvog oblika štednje?

Erste Plan+ je proizvod namijenjen svim klijentima Erste banke i zamišljen je kao sinergija klasične štednje s jedne strane i Erste Adriatic Bonda s druge strane. Klijentima nudimo dva povezana proizvoda na način da svoja sredstva u jednakom omjeru ulažu na štednju i fond te na isto razdoblje ulaganja. Nakon isteka ulaganja klijenti na ugovoreni iznos kamate dobivaju dodatni poticaj u iznosu 16,5 % na iznos kamate, dok u fondu i dalje mogu ostati uloženi (primjerice, preko dvije godine radi neplaćanja poreza na dobit) ili svoja sredstva mogu povući. Najveća prednost proizvoda je u tome što klijenti koji zatrebaju svoj novac u ugovorenom razdoblju ne moraju raskidati ugovor na postojeću štednju po dogovorenoj kamati, već sredstva mogu povući iz fonda bez ikakve penalizacije – u tom trenutku isplaćuju dio ili ukupni iznos po cijeni koja je formirana na dan isplate.

Jesu li potrebna velika sredstva za ulaganje i postoji li neki preporučen iznos ulaganja?

Erste Adriatic Bond prema svojoj je vrsti ulaganja obveznički fond u kojem je minimalni najkraće preporučeno razdoblje ulaganja godina dana. Samim time, riječ je o srednje dugom razdoblju ulaganja, u kojem klijenti sami biraju dinamiku i visinu uplata. Naime, već od 100,00 kuna mjesečno klijenti mogu trajnim nalogom kupovati udjele u fondu. Iznos trajnog naloga, također, može se i povećavati, ali klijenti uvijek mogu uplaćivati i jednokratno u iznosu većem od 400,00 kuna. Za klijente koji žele uplaćivati veće iznose i ako pritom imaju svoja sredstva u eurima, to mogu učiniti i izravno u navedenoj valuti jer je fond denominiran u eurima.

Obveznički fondovi ostvaruju prinose. Koliki je prinos fonda od početka poslovanja i koliko iznosi u prosjeku?

Fond posluje od 28.6.2013. godine te je ranijih godina prinos ostvaren rezultatom poslovanja fonda iznosio: 2014. –  7,52%, 2015 – 3,52% i 2016. – 5,25%, što pokazuje da se prosječan prinos kreće oko 4,74% godišnje. No, svakako treba imati na umu da prinosi ostvareni u proteklim razdobljima ne predstavljaju indikaciju i nemaju nikakav utjecaj na buduće rezultate poslovanja fondova.

Erste Adriatic Bond ulaže u dugoročne dužničke vrijednosne papire država izdavatelja. Čije državne obveznice preferirate te imate li u portfelju i državne dužničke papire Republike Hrvatske?

Ciljani omjer investiranja imovine Erste Adriatic Bonda na tržištu obveznica, trezorskim i komercijalnim zapisima je najmanje 75% imovine fonda. Prijašnjih godina ulagali smo na tržišta zemalja članica Europske Unije (Italija, Španjolska, Slovačka, Estonija, Slovenija, Mađarska…), no s programom otkupa državnih obveznica Europske centralne banke te su obveznice daleko manje atraktivne u odnosu na obveznice Republike Hrvatske. Stoga smo trenutačno fokusirani ponajprije na državne obveznice Republike Hrvatske, ali i u zemlje u okruženju koje mogu ponuditi veći prinos.

Republika Hrvatska se nedavno zadužila po povoljnijim uvjetima, uz nižu kamatnu stopu. Utječu li povoljniji uvjeti zaduživanja države općenito na prinose obvezničkih fondova?

Svakako da utječu na prinos samog fonda. Može se reći da postoji i direktna korelacija povoljnih makroekonomskih kretanja u Republici Hrvatskoj s vrijednošću državnih obveznica. Očekujemo nastavak trenda rasta hrvatskog gospodarstva, a uz to i povoljna kretanja cijena državnih obveznica. Umijeće je svakog fond managera da u ograničenim tržišnim uvjetima postigne najbolje za klijenta te smatramo da će se potraga za prinosima nastaviti u budućnosti i da će biti zahtjevnija sa smanjenjem kamatnih stopa na državni dug.

Erste Adriatic Bond fond pod upravljanjem je društva Erste Asset Managementa, koje  upravlja s još dva obveznička fonda. Koji su to fondovi i koje su razlike između ta tri fonda?

Erste Asset Management upravlja, između ostalih i s još dva obveznička fonda. Riječ je o fondovima Erste Local Short Term Bondu (kunski) i Erste Adriatic Short Term Bondu (eurski). Prema vrsti fondova to su novi, konzervativni i kratkoročni obveznički fondovi čiji je osnovni cilj ostvarivanje porasta vrijednosti udjela ulaganjem imovine pretežno u portfelj kratkoročnih dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca. Namijenjeni su svim fizičkim i pravnim osobama s investicijskim horizontom 3 – 9 mjeseci, koje su spremne prihvatiti nisku do umjerenu razinu rizika. Za razliku od Erste Adriatic Bonda, kraće je razdoblje ulaganja, niži stupanj rizika, a sukladno tome i niži očekivani prinos. Očekujemo veće zanimanje klijenata za ovakvu vrstu proizvoda u narednom razdoblju te vjerujemo u njihovu uspješnu budućnost. Naši klijenti ove prednosti mogu realizirati kroz sve fondove pod upravljanjem Erste Asset Managementa.

Josipa Vranjković: „Svojim djelom propitujem identitet čovjeka“

Možete li nam ukratko reći nešto o sebi?

Rođena sam 1990. u Vinkovcima. Završila sam kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine u klasi prof. S. Drinkovića. Do sada sam imala jednu samostalnu izložbu u galeriji Laval Nugent u Zagrebu te sudjelovala u brojnim skupnim izložbama kao što je i sudjelovanje na posljednjem Salonu mladih. Od 2016. sam članica Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika.

Ovogodišnja ste pobjednica Erste fragmenata. Je li vas iznenadio izbor stručnog povjerenstva i koliko vam ta nagrada znači?

Ne mogu reći da me je previše iznenadila pobjeda jer sam ulazak u najuži krug smatram velikim priznanjem. Vjerujem da je svih deset odabranih radova imalo podjednake šanse za pobjedu, a da su nijanse presudile. Kao mladom umjetniku ova pobjeda mi je značajna prije svega zbog priznanja struke, a naravno nikako se ne može zanemariti ni financijski dio koji će mi olakšati proces za izvedbu sljedeće ideje.

Što vas je potaknulo da se prijavite na Erste fragmente?

Na Erste fragmente sam se ove godine prijavila treći put. Razlog je taj što su Fragmenti kompletan i zaokružen natječaj koji u svakom pogledu pomaže mladom umjetniku. Smatram i da su Fragmenti odlično koncipirana platforma koja mladim umjetnicima pruža priznanje struke, izložbu te otkup rada.

Kako su nastali Vunenjaci?

„Vunenjak 1“ rad je iz serije radova „Vunenjaci“. Tema ovog rada je propitivanje identiteta čovjeka koji razmišlja i djeluje kao samostalna jedinka te promjene koje se događaju pod utjecajem stada/čopora /krda/zajednice. „Vunenjaci“ su između ostalog i kritika čovjeka kao socijalnog bića, jedinke koja ima potrebu za pripadanjem svojevrsnom krdu. Slijed promišljanja postavlja i pitanje dominacije čovjeka nad prirodom i životinjama.

Skulpturom Vunenjaci obrađujete temu čovjeka kao društvenog bića. Koje su još teme koje vas zanimaju?

Uglavnom me zanimaju aktualne teme. Bavim se propitivanjem na temu identiteta, dominacije čovjeka nad prirodom, životinjama i sl.  Svaki rad zapravo započinjem postavljanjem pitanja o cilju vlastita umjetničkog djelovanja. Teme koje obrađujem uglavnom su proizišle iz kronične nelogičnosti s kojom se susrećem u svakodnevnom životu. Medij u kojem se izražavam zapravo određuje tema kojom se bavim.

Koliko je vaše odrastanje u Vinkovcima utjecalo na Vunenjake?

Odrasla sam u Otoku, a u Vinkovcima sam rođena. Odrastanje u maloj zajednici na način koji sam ja živjela i odrastala uvelike je utjecalo na rad „Vunenjaci“  te način na koji promišljam  o temi. U ovome slučaju uzela sam značajnu materiju iz svoga djetinjstva te je stavila u kontekst aktualne teme koju obrađujem.

Osim skulpturom, obrađujete li svoje teme i kroz neke druge tehnike?

Ne ograničavam se tehnikom i materijalom u promišljanju svojih ideja. Tehniku izražavanja diktira tema koju obrađujem. Do sada su to bile instalacije i skulpture u raznim tehnikama, a u budućnosti se planiram više posvetiti digitalnim medijima.

Kako vidite situaciju s umjetnošću u Hrvatskoj?

Svima je jasno da je stanje u Hrvatskoj na području kulture daleko od sjajnog. Što ne znači da nije moguće mijenjati stvari na bolje. Vjerujem u moć pojedinca i zdravog kolektiva. S jasnom vizijom, dobro razrađenim projektima te kombinacijom širenja na svjetsko tržište stanje bi se moglo pokrenuti na bolje.

Koji su vam daljnji planovi i želje?

Svakako nastaviti s obrazovanjem te proširiti djelovanje na svjetsku umjetničku scenu.