Arhiva kategorije: Intervju

Bojan Munjin: “Ako i jedan čovjek izađe s predstave istinski razmišljajući o njoj, to je na zemlji i u svemiru velika vijest”

Povodom 25. Međunarodnog festivala malih scena, koji će se održati u Rijeci od 4. do 11. svibnja 2018., razgovaramo s izbornikom Bojanom Munjinom, koji otkriva kako egzistencijalne brige i brzi tempo života ljude udaljuju od kulture, pa to samo ide u prilog tezi da su ovakvi festivali baš danas nasušno potrebni. Pored „Ciganin, ali najljepši“, publika će moći pogledati hvaljeni „Vrisak Langouste“ Teatra Vahtangov, jednog od najcjenjenijih ruskih kazališta, te druge izrazito kvalitetne predstave.

Kao i ranijih godina, festival donosi izrazito kvalitetne predstave. Koja je okosnica ovogodišnjeg odabira? Ove godine ćemo imati iznimno osam predstava, ali taj umanjeni broj naslova (do krize 2008. bilo je i oko 12 predstava na festivalu) s jedne strane govori da je kultura danas u nezavidnom položaju, a s druge, kako su mecene i sponzori poput Erste banke oduvijek bili važni. Što se tiče koncepta odabira, na festivalu je isti već 25 godina – biraju se male, potentne predstave s energijom i dobrim glumcima, koje imaju nešto reći publici i svijetu.

Donosi li ovogodišnji program neke novosti? Novosti su već u tome što je ovo nova sezona s novim predstavama, kod kojih je zanimljivo da „veliko“ kazalište kao što je HNK iz Zagreba gostuje ove godine na riječkim „malim“ scenama s čak dvije predstave. Pritom to profilu festivala, koji njeguje komorne predstave, uopće ne škodi. To samo dokazuje da u kazališnom prostoru dobrih vibracija, kao što to riječki festival pokušava njegovati, svaki je kazališni gost – veliki i mali – dobrodošao.

Publika će moći pogledati i predstavu „Ciganin, ali najljepši“, koja je odmah postala jednom od najintrigantnijih kazališnih komada u Hrvatskoj. Kolika je danas snaga kazališta u artikulaciji aktualnih društvenih problema? Snaga teatra je, rekao bih, uvijek ista – on želi ispričati priču o životu, ljudima i njihovim problemima. Pitanje je koliko ljudi čuju i vide ono što se događa na pozornici. U tom smislu teatar smatra skromnost svojim najvećim uspjehom. Ako i jedan čovjek izađe s predstave istinski razmišljajući o njoj, to je na zemlji i u svemiru velika vijest.

Kako publika reagira na ovakve teme? Baš za „Ciganina“ je publika jako zainteresirana, jer se preko ove predstave oslikavaju mnogi gorući problemi u Hrvatskoj. I to publika osjeća.

Pored ove, publika će moći pogledati i vrlo hvaljeni „Vrisak Langouste“ moskovskog Teatra Vahtangova. Koje nas još inozemne predstave očekuju? Prvo treba reći da je Teatar Vahtangov jedno od najcjenjenijih kazališta u Rusiji, pa će onda i njihova predstava, vjerujem, pobuditi i posebno zanimanje. Zatim iz Beča dolazi Theater in der Josefstadt s Ibsenovom „Divljom patkom“, zanimljivom obiteljskom dramom u režiji Mateje Koležnik, a tu je i vrlo solidni slovenski teatar iz Trsta s predstavom „Lijepi dani u Aranjauzu“, intimnom pričom o muškarcu i ženi, iz pera Petera Handkea. Iz Srbije dolazi predstava „Moja ti“ u izvedbi izvrsnih beogradskih glumica. Priča o tri žene i njihovim socijalnim problemima, što će publika sigurno zavoljeti, kao i predstavu „Tako je ako vam se tako  čini“ beogradskog JDP-a, koju izvode brojni prvorazredni glumci.

Festival ove godine obilježava 25. obljetnicu. Po čemu se današnji festival razlikuje od svojih prvih godina? Danas je vrijeme drukčije jer je u dobroj mjeri nesklono umjetnosti. Egzistencijalne brige i brzi tempo života ljude udaljuju od kulture pa to samo ide u prilog tezi da su ovakvi festivali baš danas nasušno potrebni. Organizacijski, festival radi kao mali uhodani i precizni mehanizam. Posebno je simpatično da sve na njemu postoji s nekom mjerom – nema pretjerivanja, glamura i rasipanja novca – a svi su zadovoljni i uživaju u predstavama.

S kojim se izazovima susrećete prilikom organiziranja Festivala na ovako visokoj razini?

Profesionalno, nakon silnih godina i velikog iskustva ne postoji nešto što bi nas značajnije moglo iznenaditi. Izazov su jedino financijska sredstava bez kojih čovjek, ako se tako može reći, ne može pošteno svaki dan ni doručkovati, a kamoli organizirati jedan međunarodni kazališni festival. No, skromnost i ustrajnost naše je pouzdano oružje, a kako kaže i stara krilatica: ako nema ničeg drugog, glumcu su potrebni samo štap i šešir.

Rijeka će 2020. godine postati Europska prijestolnica kulture. Na koji će se način festival pripremiti za to? Festival će tijesno surađivati s organizacijskim odborom Rijeka 2020. i pripremiti svoju sezonu 2020. godine najbolje što može. To će biti najbolji doprinos ovoj velikoj manifestaciji.

O Međunarodnom festivalu malih scena…

Erste banka i 2018. godine prati Međunarodni festival malih scena, koji ove godine slavi 25. obljetnicu. Započet će 4. svibnja, a u konkurenciji je osam kazališnih predstava kazališta iz Hrvatske, Srbije, Italije, Austrije i Rusije. Predstave će se izvoditi u Rijeci u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca te dvorani Filodrammaticae. Festival je pokrenut u Rijeci 1994. kao Hrvatski festival malih scena. Pod umjetničkim vodstvom svoga osnivača, glumca Nenada Šegvića, i prvog selektora – kazališnog kritičara Dalibora Foretića, okuplja najbolja i najprogresivnija ostvarenja komornog kazališta, nastala u produkciji hrvatskih institucionalnih i neovisnih kazališta. Tijekom 25 godina postojanja festival je postao kulturna institucija, ne samu za Rijeku i hrvatsko glumište, već i za europsku teatarsku i kulturnu scenu u cjelini.

Program festivala potražite ovdje.

Ivano Balić: “Stalo nam je da se djeca uključe u rukomet i da jednog dana krenu stopama brojnih rukometnih velikana”

Znajući koliko je važno baviti se sportom još u dječjoj dobi, Erste banka se kao generalni sponzor pridružila Erste rukometnoj ligi Dalmacije, čiji su osnivači legende nacionalnog i svjetskog rukometa Ivano Balić i Petar Metličić. Liga je namijenjena osnovnoškolcima od 2. do 7 razreda te polaznicima rukometnih škola s područja Dalmacije, ali i šire. Ovo je ujedno bio povod za razgovor s Ivanom Balićem, koji nam je prokomentirao i stanje u hrvatskom sportu danas.

Kako ste došli na ideju osnovati ligu?

Svaki sport ima organizirana natjecanja, i za djecu i za odrasle. Sve nacionalne lige pod ingerencijom su nacionalnih sportskih saveza, pa je tako i naš sport pod okriljem Hrvatskog rukometnog saveza. Natjecanja i nastupi uvjetovani su i finacijskim ulaganjima, a naše lige su isključivo državne. Mi smo se odlučili pokrenuti projekt koji će omogućiti klubovima i školama da imaju jedan drukčiji oblik natjecanja, ovaj turnirski, a sve pod pokroviteljstvom našeg kluba i Erste banke. Pritom mislim na cjelokupnu organizaciju i financiranje.

Kome je liga namijenjena?

Liga je namijenjena dječacima i djevojčicama, početnicima i natjecateljima, svoj djeci iz školskih i sportskih klubova, svima koji žele poduprijeti bavljnje sportom kao važnom društveno odgovornom disciplinom.

Naziv lige je Erste rukometna liga Dalmacije. Zašto ste se odlučili osnovati regionalnu ligu?

Erste liga Dalmacije, zvuči mi regionalno (hahahhaha), ali ne bih je nazvao čisto regijom jug. Uključit će se djeca s rubnih dijelova Dalmacije, iz Gospića, Ogulina, ako pridodate tu i otoke, pa Dubrovnik… Djeluje i više od same dalmatinske regije. Primarni cilj je povećati broj utakmica za najmlađe, uključiti i djecu iz škola koja se još ni ne bave rukometom ili se bave nekim drugim sportom, ali uvijek mogu izdvojiti vrijeme za odlazak na turnir u Šibenik, Dubrovnik, Zadar ili Split.

Nedavno je završilo Europsko rukometno prvenstvo, na kojem je Hrvatska zauzela peto mjesto. Što treba napraviti da reprezentacija ponovno kandidira za odličja?

Hrvatska je uvijek u vrhu i ovo peto mjesto to govori. Naravno da su odličja pokazatelj visoke kvalitete. Mi imamo potencijal, imaju ga i drugi, a da bi ostali u borbi za odličja treba više ulagati u mlade igrače koji će dugoročno biti sposobni ostvarivati željene rezultate.

Surađujete li s reprezentacijom?

Nisam više u krugu onih koji se bave reprezentacijom, sada sam isključivo vezan za Akademiju BM, u Splitu se uvijek radilo na stvaranju rukometnih temelja. Mislim da i sa ovim projektom potvrđujemo koliko nam je stalo da se djeca uključe u rukomet i da jednog dana krenu stopama brojnih splitskih rukometnih velikana.

Kakvo je stanje u hrvatskom sportu općenito i koja su moguća unapređenja?

Sport u Hrvatskoj je na prekretnici, bez jasnih ciljeva. Da bismo se oporavili i krenuli naprijed, sportu trebaju sponzori koji će ulagati u mlade stručnjake i igrače, u bolju infrastrukturu, nacionalne kampove. Nama se događa da djeca iz Hrvatske odlaze. Ulaganje i jasni kriteriji potrebni su da možemo u narednom razdoblju doći do potrebnog kontinuiteta i napretka, a samim time i boljih rezultata.

I za kraj…

Vjerujemo kako naša inicijativa u teškim vremenima može svima pokazati da se mogu pronaći instrumenti za uključivanje djece i mladih u sport, a koji se ne smije gledati kroz prizmu nacionalnih rezultata, već kao na kulturu življenja jedne sportske nacije.

O Erste rukometnoj ligi Dalmacije…

Osnivačima lige je želja potaknuti djecu na bavljenje sportom i motivirati ih da se uključe u rukometne klubove, kao i sama promocija rukometa u Dalmaciji. Liga će obuhvatiti četiri kvalifikacijska turnira u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku, pri čemu će se završni turnir održati u Splitu, dok će se u svakom gradu održati između 60 i 80 utakmica. Pored lokalnih gradskih škola i rukometnih klubova, na turniru će sudjelovati i djeca iz šireg područja. Tako će Zadar obuhvatiti škole i klubove s područja Gospića, Benkovca i Biograda,  Šibenik iz Vodica, Trogira i Kaštela, Split iz Sinja, Omiša i Makarske dok će Dubrovnik obuhvatiti škole i klubove iz Opuzena i Metkovića. Utakmice će se igrati od veljače do svibnja, dok će završni turnir biti odigran u Splitu u svibnju.

Dona Šoštarić: “Ne mogu izdvojiti što me se najviše dojmilo jer je sve bilo presuper…”

Koncert Queen + Adam Lambert i put u Amsterdam nešto je čega će se Dona Šoštarić sigurno sa zadovoljstvom još dugo sjećati. Ona je, naime, do 22. listopada 2017. redovito koristila svoju karticu tekućeg računa*, što je bilo dovoljno da osvoji glavnu nagradu u nagradnoj igri Erste banke. U Amsterdamu ju je dočekala pratnja i kraljevski tretman, vrhunski smještaj u hotelu 5* i večera u luksuznom restoranu – te nezaboravni koncert grupe Queen + Adam Lambert! A za razgledavanje Amsterdama pobrinule su se djevojke iz benda Luminize.

Kako ste saznali za Erste nagradnu igru i što Vas je potaklo da se prijavite?

Za Erste nagradnu igru saznala sam preko Facebooka. Naslovna stranica s pop art efektom zapravo me privukla da kliknem. Bio je neki nasumični trenutak i pomislila sam „Zašto ne?! Ionako stalno plaćam tekućim Erste Maestro“. Imala sam vremena i volje ispuniti potrebne podatke, no poslije sam posve zaboravila na to.

Kako ste reagirali kad ste doznali da ste upravo Vi osvojili glavnu nagradu?

Prvo se nisam javila na poziv, mislila sam da će me banka obavijestiti kako mi je aktivirana kartica Diners Club jer mi je upravo dan prije stigla na kućnu adresu, a trebala sam krenuti na posao. Zatim je uslijedio drugi poziv kad mi je simpatična Jelena čestitala jer sam upravo ja dobitnica glavne nagrade. „A da? Hvala Vam.“ Iznenadila sam je svojom ravnodušnošću misleći da sam osvojila dm darovnu karticu od 200 kuna. Ona se samo nasmijala uz komentar „Vidim da niste svjesni glavne nagrade“ i nakon toga mi priopćila što ona sve sadrži. Mislila sam da se netko šali sa mnom, kao što to obično bude kad ljudi nešto osvoje. Naravno, u sekundi sam zaboravila sve što je uključivao paket pa sam je zamolila da mi to proslijedi na mail. Bila sam presretna, oduševljena, cijeli dan mi je bio pozitivan, divan, sunčan, mislila sam Život je lijep :).

Isplanirani vikend bio je prilično sadržajan – od privatne gradske ture preko koncerta do večere u vrhunskom restoranu. Kako ste se proveli i što Vas se najviše dojmilo? Je li koncert grupe Queen s Adamom Lambertom opravdao očekivanja?

Dečki iz Universal grupe baš su se potrudili. svaka je sitnica bila organizirana i svaki pomak od dogovorenog bio nam je javljen na vrijeme. Leon i ja bili smo oduševljeni svime. Ljudi s kojima smo se upoznali i družili bili su divni. Od sadržaja ne mogu izdvojiti što me se najviše dojmilo jer je sve bilo presuper. Privatna 90-minutna tura po Amsterdamu pretvorila se u privatnu petosatnu turu, koncert Queen + Adam Lambert je stvarno bio božanstven, s tim da sam ja stvarno još odmalena velika obožavateljica Queena.

Djevojke iz grupe Luminize provele su Vas Amsterdamom. Možete li nam odati neki tajni kutak koji su Vam otkrile?

Curke iz Luminizea su preslatke i predrage i veoma smo se lijepo zabavili s njima. Pokazale su nam gotovo cijeli Amesterdam u jednom danu :).

U Erste banci nastojimo svake godine razveseliti klijente zvjezdanim vikendom i nezaboravnim koncertom u nekoj europskoj metropoli. Imate li prijedlog grada/koncerta koji bismo trebali odabrati za 2018.?

Ja sam rockerica u duši pa uvijek biram neki rock koncert. Znam da u Firenzi u ljeto 2018. ima pregršt sjajnih izvođača, od Foo Fightersa preko Ozzyja Osbournea do AC/DC, u sklopu 4-dnevnog rock festivala. Meni osobno to bi bilo prezanimljivo, a i Firenza je prekrasna. Ali vjerujem da ćete vi imati još bolju zamisao.

A kako se Dona provela pogledajte u videu u nastavku.

*U nagradnoj igri mogli su sudjelovati svi korisnici Erste kartica tekućeg računa: Maestro®, Maestro Gold i Debit Gold Mastercard®.  U nagradnu igru nisu ulazile isplate gotovine i stornirane transakcije te članarine i druge naknade.

Zrinka Puharić: “Iako su naši studijski programi zahtjevni, osiguravaju zaposlenost završenih studenata”

Nedavno je Visoka tehnička škola u Bjelovaru dobila status Veleučilišta. Uz mehatroniku i sestrinstvo, od ove se akademske godine studentima nudi i preddiplomski stručni studij računarstva. Početkom prosinca Veleučilište je organiziralo B:IT.con, svoju prvu IT konferenciju, koja je pokazala da sudionici žele čuti mišljenja stručnjaka IT sektora te da su konkretna i praktična znanja često zanimljivija i brže primjenjiva od akademskih. Zrinka Puharić, dekanica Veleučilišta u Bjelovaru, otkriva nam i da, iako su njihovi studijski programi zahtjevni, osiguravaju zaposlenost završenih studenata.

Što je sve trebalo napraviti da se napravi tako važan iskorak? Još od osnivanja Visoke tehničke škole cilj je bio prerasti u Veleučilište u Bjelovaru. Temeljni zahtjev koji smo ispunili u srpnju ove godine jest ishođenje dopusnice za izvođenje tri studijska programa na tri različita znanstvena polja. Zadovoljili smo sve uvjete i 30. listopada odlukom osnivača, Grada Bjelovara, prerasli smo u veleučilište.

Koliko su područja studiranja koja nudite na svom veleučilištu važna i za samu bjelovarsku regiju i kojom ste se logikom vodili prilikom odluke o uvođenju novih kolegija? Naše opredjeljenje je ići težim putem. Naime, odlučili smo izvoditi studijske programe u STEM području. Dakle, usprkos činjenici što su naši studijski programi zahtjevni, nećemo izvoditi programe iz društveno-humanističkog područja jer STEM programi osiguravaju zaposlenost završenih studenata koja je kod nas 87,9%.

Koliko po vama visoko obrazovanje prati potrebe gospodarstva? Ustanova je sad već davne 2006. osnovana temeljem inicijative Gospodarskog vijeća grada Bjelovara kao odgovor na deficit stručnih kadrova za prerađivački sektor, kao i tada vrlo zabrinjavajuću obrazovnu strukturu stanovništva. Svake godine aktualiziramo studijske programe izmjenama koje uključuju do 20% kurikuluma, a pri tome se vodimo rezultatima ankete poslodavaca i direktnim inicijativama poduzetnika.

Nedavno ste uveli i studij računarstva, na čijoj su pripremi kurikuluma sudjelovale i kolege iz Erste banke. Jeste li zadovoljni odazivom studenata i što ćete im moći ponuditi? Erste banka je aktivno sudjelovala u kreiranju kurikuluma računarstva i, uz doprinos u stručnim, programerskim kolegijima, vaši su stručnjaci inicirali i izborni modul ekonomske grupe predmeta koja će osigurati upućenost budućih programera u zahtjeve poslovnog sektora. Zadovoljni smo odazivom studenata, upravo smo definirali upisne kvote za iduću akademsku godinu i planiramo upis 45 redovitih i 15 izvanrednih studenata računarstva.

Početkom prosinca organizirali ste i konferenciju B:IT.con. Što su okupljeni mogli čuti te jeste li bili zadovoljni odazivom? Početkom prosinca 2017. na Veleučilištu je održana izuzetno uspješna IT konferencija na kojoj je sudjelovalo oko 240 sudionika. Organizator konferencije bio je Grad Bjelovar, a Veleučilište je, uz HGK, pomoglo u ulozi suorganizatora. Prva IT konferencija pokazala je da su ljudi zainteresirani za ovu vrstu događanja, žele znanja eminentnih stručnjaka IT sektora i da su konkretna, praktična znanja vrlo često zanimljivija i brže primjenjiva od akademskih. Te spoznaje pomoći će nam u daljnjoj aktualizaciji programa računarstva. Neki od predavača već su angažirani kao gosti predavači na Veleučilištu jer smatramo da studentima treba ponuditi informacije iz konkretnog programerskog života.

U isto vrijeme otvorili ste i novu IT učionicu na čijem je opremanju sudjelovala i Erste banka… Suradnja s Erste bankom započela je u studenom prošle godine, kad smo potpisali sporazum o strateškom partnerstvu. Vrlo brzo smo konstruktivno surađivali na razvoju kurikuluma računarstva, a u studenom ove godine banka je Veleučilištu donirala 100.000 kn za adaptaciju i opremanje nove računalne dvorane, koja je svečano otvorena u sklopu IT konferencije. Dakle, učinkovita suradnja s brzo vidljivim rezultatima. Ovih dana gostujući predavači na studiju računarstva bit će stručnjaci IT odjela Erste grupe koji će studentima pojasniti konkretne zahtjeve određenih programa koje uče. Ponosni smo što je Erste banka naš partner i uvjerena sam da ćemo nastaviti suradnju koja je po svemu model efikasne suradnje temeljene na obostranom interesu. Zahvalni smo Erste banci jer je prepoznala u nama korisnog partnera.

I za kraj… Model suradnje Erste banke i Veleučilišta primjer je kako je u malo vremena moguće inicirati, pokrenuti i realizirati konkretne projekte. Temeljni preduvjet dobrog poslovnog odnosa je povjerenje koje smo brzo izgradili jer su obje strane dosljedno i odgovorno izvršavale dogovore u zadanim rokovima. Upravi i svim zaposlenicima Erste banke želimo čestit Božić i uspješnu 2018. godinu koja će još više učvrstiti našu suradnju.

Nina Kraljić: “Pjesma je najvažnija, zatim dolazi ostalo…”

Nina Kraljić, hrvatska predstavnica na Eurosongu te dobitnica Porina za najboljeg novog izvođača, ove je godine predstavila pjesmu Negdje, s albuma Samo, koju je otpjevala na hrvatskom i hebrejskom. Album donosi i njezine autorske pjesme, poput Što te nema, nastalu kao trenutak improvizacije tijekom rada s Matijom Dedićem.

Relativno nedavno predstavili ste vrlo emotivnu novu pjesmu Negdje. Kako je nastala i ima li veze s nekim vašim osobnim iskustvom? Kako je došlo do toga da ste pjesmu otpjevali i na hebrejskom? Pjesma Negdje posebna je i univerzalna jer spaja sefardski izričaj s balkanskim etnom pa smo odlučili realizirati tu dvostranost kroz dvije verzije – na hrvatskom i na hebrejskom – te pokazati da glazba nema jezične barijere. Od malih sam nogu inspirirana Ofrom Hazom pa je bila golema čast i izazov imati priliku ostvariti tu ljubav prema izvornoj ethno world music glazbi koja spaja ljepotu, mističnost i duhovnost sa suvremenim. Mogu samo još jedanput zahvaliti autoricama teksta i glazbe Ines Prajo Arjani Kunštek, kao i producentu Ivanu Popeskiću.

Za potrebe snimanja spota otplesali ste i tango…

Ideja da zaplešem na Negdje pojavila se u glavi još dok je pjesma bila u procesu stvaranja. Počela se realizirati tijekom 14 dana svakodnevnog vježbanja osnova tanga i koreografije od skoro četiri minute, što je samo po sebi izazov, pogotovo unutar zadanog vremenskog okvira i mojeg nepoznavanja plesnog pokreta takve vrste. Osim toga, htjela sam pokazati novu stranu sebe. U sve što radim unosim djelić privatnog života. Shvatila sam da najbolje rezultate uvijek vidim kada unesem dio sebe u spot i projekte.

Pjesma je dio albuma Samo. Koliko ste zadovoljni s prihvaćenosti pjesama s albuma?

Zadovoljna sam albumom i presretna što sam imala priliku realizirati album prvijenac. Ima nešto nezaboravno u tome, kao i u prvoj izdanoj pjesmi.  Mislim da pokazuje tko sam. Ne samo u višejezičnosti nego u kombinaciji stilova koje volim i koji su se nekako spojili u moju priču. Na albumu su i dvije moje autorske pjesme, a nikada prije nikome nisam pokazala ni otpjevala svoje pjesme. Voljela bih da album čuje veći broj ljudi, pogotovo pjesmu Što te nema s Matijom Dedićem, koja je čisti trenutak improvizacije.

Vaše pjesme imaju etno prizvuk i uistinu su doista pjevački zahtjevne. Koliko u Hrvatskoj ima prostora za izvođače kao što ste vi, odnosno nastupate li u inozemstvu?

Smatram da za svakog ima prostora i publike. Trebamo široki spektar stilova jer to glazba i jest: otvorena i nesputana. Bitno je da stojiš iza svog stila i autentičnosti jer to je put prema dugotrajnosti. Nastupala sam i izvan Hrvatske i da sam bila nešto što nisam, ne bih danas bila tu gdje jesam. Mogu se pohvaliti i divnim koncertima s orkestrima i u predivnim ambijentima kao što su nacionalni parkovi, dvorci, galerije itd.  Osjećam se privilegiranom.

Predstavljali ste Hrvatsku na Eurosongu, a ujedno ste dobitnica Porina za najboljeg novog izvođača. Koliko vam je to pomoglo u karijeri?

Nijedno iskustvo ne može odmoći. Kroz sve učiš i napreduješ. Kad mi se pruži prilika da se ‘bacim na glavu’, uglavnom pristanem jer takvi nam trenuci predstavljaju najveći izazov i najveći rast. To je lijepa motivacija za dalje i planiram nastaviti u istom tempu.

Pripremate li nove projekte i s kime surađujete na svojim projektima?

I dalje želim promovirati pjesme s aktualnog albuma, a zatim ću se koncentrirati na nove materijale i projekte. U međuvremenu sam jako zadovoljna količinom nastupa i sinkroniziram crtiće.

Kako vidite diskografsku scenu u Hrvatskoj?

Imam pozitivan stav i vjerujem u kvalitetu onoga što radim. Diskografija je polje u koje se ne razumijem dovoljno, ali mislim da je bitno ustrajati na svojem zvuku i tražiti pjesme, kako u sebi tako i u timu autora. Pjesma je najvažnija, zatim dolazi ostalo.

Navodno ne nastupate često. Zašto?

U posljednja tri mjeseca nastupam često, ali biram pažljivo nastupe i prigode jer to određuje put daljnjih kretanja.

Prepoznatljivi ste po savršenom kristalnom glasu. Navodno ga niste školovali. Postoji li neki razlog?

Ovisi o tome što smatrate školovanjem. Školovala sam ga od svoje 10 godine, a s 14 otišla upravo zbog školovanja od kuće. Mnogo sam se žrtvovala i riskirala kako bih našla svoj zvuk i profesionalno studirala operno pjevanje, a poslije se bacila i u jazz i mjuzikl iako je world music stil koji njegujem najbolje je izašao na vidjelo u showu The Voice.