Ivan Prerad, dobitnik Erste Grand Prix nagrade

IMG_0195U zagrebačkoj galeriji Bačva, Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Malom salonu u Rijeci, posjetitelji su krajem travnja, mogli razgledati izložbu otkupljenih radova u sklopu ovogodišnjeg, devetog po redu izdanja  projekta „Erste fragmenti“. Riječ je o tradicionalnom natječaju Erste banke namijenjenom mladim i većinom još uvijek neafirmiranim umjetnicima do trideset godina te studentima akademija likovnih umjetnosti. Da je riječ o natječaju kojeg se očekuje, potvrđuje činjenica da se na njega svake godine prijavljuje sve više umjetnika. Tako je stručno povjerenstvo imalo težak zadatak – izabrati najbolja djela među njih preko 380 koliko  ih je ove godine bilo prijavljeno. Za otkup je odabrano sedamnaest djela četrnaest autora, a djelo „Mangaakuta“ Ivana Prerada proglašeno je najboljim djelom natječaja.

 

Ivane, što za tebe znače Erste fragmenti i je li ovo prvi put da sudjeluješ u natječaju Erste banke?

Jako sam sretan što je moja slika odabrana za ovogodišnji Erste Grand Prix, koji mi kao umjetniku puno znači. Erste Fragmenti jako je bitan natječaj i po mom sudu jedan od onih natječaja koji se iščekuje.  Osim dobrog koncepta, tu je financijska strana i na kraju dobra izložba. Na natječaju sam sudjelovao posljednje dvije godine, s dvije slike. Slika koja mi je donijela ovu nagradu bila je gotova samo tjedan dana prije objave natječaja.

Djelo za koje si dobio nagradu nazvao si „Mangaakuta“. Vrlo je realistično, o čemu se radi?

Slika predstavlja Maursko plame i pripada ciklusu radova koji se bave kartografijom prostora, lokacija i teritorija. Doslovno prikazuje jedan takav prikaz i nastavak je ciklusa slika na temu kartografije. Predstavlja sjećanje na djetinjstvo provedeno na Novom Zelandu kroz prikaz maorskog plemena nastanjenog na području „Mangaakuta“.

Kako si odlučio postati umjetnik i bi li mogao reći je li hrabro danas biti umjetnik?

Školu primijenjene umjetnosti upisao sam jer sam znao da ću se moći provlačiti (smijeh), a poslije sam upisao i Akademiju likovnih umjetnosti. Tako je počelo… Ne znam bi li se baš moglo reći da je to hrabro. Osoba jednostavno odluči biti umjetnik, odnosno odabere put kojim ide. Bitno je da ga ništa ne sprečava u tome.

Što miliš, je li umjetnost danas precijenjena?

Ne, smatram da umjetnost ne može biti precijenjena. To mogu izjaviti samo ljudi koji se ne bave umjetnošću. Stvar je u konceptu koji stoji iza svakog djela.

Zanimaju li te drugi mediji? Gdje se vidiš za 10 godina?

Zasad se bavim samo slikarstvom, nije da me drugi mediji ne zanimaju, ali još se nisam stigao okušati u njima. Za deset godina se vidim u umjetnosti jer se planiram nastaviti baviti njome. Zapravo se nadam da ću se nastaviti baviti ako ću imati mogućnosti. Tu ili negdje vani, važno je samo da se bavim umjetnošću.