Arhiva za August 2013

SecureCode

SecureCode – besplatna usluga sigurne on-line kupovine MasterCard ili Maestro karticama.

Verified by VISA – besplatna usluga sigurnije kupovine VISA karticama na internetu.

CVV2/CVC2 – kontrolni troznamenkasti broj otisnut na poleđini kartice koji predstavlja ekvivalent PIN-u prilikom plaćanja na internetu.

„ERSTE PLAVA LIGA JE IZVRSNA PRILIKA UČENICIMA DA SE OKUŠAJU U ‘KRALJICI SPORTOVA’“

08_brkljacic Donedavno najbolja hrvatska bacačica kladiva, čiji je rekord od 75,08 metara s Atletskog mitinga u Varšavi iz 2007. do danas najbolji hrvatski rezultat u ovoj disciplini, sad je uspješna direktorica Hanžekovićeva memorijala, najvažnijeg i rezultatski najjačeg atletskog natjecanja u ovom dijelu Europe. Naravno, riječ je o Ivani Brkljačić, koja se ujedno našla i na čelu iznimno ambicioznog projekta Hrvatskog atletskog saveza – Erste Plave lige. Riječ je o atletskom natjecanju za učenike osnovnih škola od 3. do 6. razreda iz sedam najvećih hrvatskih gradova: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Rijeke, Splita, Zadra i Pule. U svakom od ovih gradova održana su kvalifikacijska natjecanja, na kojima je ukupno sudjelovalo više od četiri tisuće djece u čak 30 disciplina. Njih 480 nastupit će na velikom finalu koje će se održati u sklopu Hanžekovićevog memorijala, 3. rujna na stadionu Mladosti. Projektu se priključila i Erste banka kao generalni sponzor projekta. 

Kako su prošla kvalifikacijska natjecanja i jeste li zadovoljni rezultatima prve godine organizacije Erste Plave lige?

Za početak mogu reći kako sam iznimno zadovoljna načinom na koji je Erste Plava liga prihvaćena među djecom i to me osobito veseli. Ovo je natjecanje predstavljalo velik izazov za sve nas, kvalifikacije su održane u sedam gradova, ali mislim da 4050 natjecatelja, koliko ih se natjecalo u kvalifikacijama, jasno potvrđuje kako je ovaj jedinstveni projekt već u prvoj godini održavanja pokazao ogroman potencijal i vrijednost. Zvršno natjecanje Erste Plave lige u okviru Hanžekovićeva memorijala bit će zapravo kruna svega dobroga što smo do sada ostvarili. Ponosna sam na sve naše osnovnoškolce koji su svojim nastupima pokazali pravi natjecateljski duh i ljubav prema atletici, a ovu bih priliku također iskoristila da još jednom zahvalim svima koji su uz Hrvatski atletski savez sudjelovali u organizaciji Erste plave lige, atletskim klubovima i svima drugima koji su podržali ovaj vrijedan projekt. Zahvalna sam i svim sponzorima lige, kao i medijskim pokroviteljima, ali osobito moram istaknuti Erste banku i Erste Plavi mirovinske fondove, koji su kao generalni sponzori ovog natjecanja najzaslužniji za njegovu uspješnu realizaciju.

Zašto je atletika važna za djecu i kako im ona može pomoći da se razviju kao osobe?

Sport općenito, a time i atletika, djeci pruža mogućnost da razvijaju svoje sportske i ljudske potencijale, da stječu dobre navike i žive zdravije te da kroz sve to usvajaju neke važne životne vrijednosti, poput predanosti, požrtvovnosti, natjecateljskog duha i solidarnosti. Djeca koja se bave sportom zapravo ulažu u svoju bolju i zdraviju budućnost, a atletika uz to omogućava i individualan razvoj, učite kako nešto učiniti bolje i kako napredovati. To naravno zahtijeva puno rada i odricanja, ali kad dobijete priliku pokazati plod svog rada, to je neopisivo iskustvo vrijedno svakog truda. Ali bez obzira bavi li se netko atletikom rekreacijski ili profesionalno, dobro koje time činite svome tijelu i duhu neprocjenjivo je.

Da imate svoje dijete, biste li ga usmjeravali u vrhunski sport ili smatrate da je bolje da se njime bavi rekreativno? Odnosno, biste li ga radije usmjeravali u individualne ili grupne sportove?

Iako je bavljenje određenim sportom nesumnjivo dobra aktivnost za dijete, najvažnije je da dijete pokaže interes za sport. Smatram da bilo kakav oblik roditeljskog pritiska, što je obično posljedica roditeljske ambicije, nije dobar za dijete. Djetetu svakako treba isticati vrijednost sporta i koristi koje bavljenje sportom sa sobom donosi, ali konačnu odluku dijete ipak mora donijeti samostalno. Osobno, bilo bi mi iznimno drago da se moje dijete bavi spotom, bila bih još sretnija kad bi u sportu pronašlo svoju sreću i ostvarilo uspjeh, ali odluka o tome želi li se sportom baviti profesionalno ili rekreacijski, odnosno hoće li to eventualno biti individualan ili timski sport, bila bi isključivo njegova. To je po meni jedini ispravan i dugoročno koristan odabir.

Kako ste vi zaplivali u atletske vode i što je vama bio poticaj za stvaranje vrhunskih rezultata? Koji su vam trenuci u karijeri bili najsretniji, a koji najtužniji?

Mislim da mogu reći kako je atletika zapravo izabrala mene. Iako sam još kao klinka, nakon dolaska u Zagreb, shvatila da se želim baviti sportom i da tu mogu ostvariti svoje potencijale, ljubav prema atletici rodila se nešto malo kasnije. Zapravo sam isprva počela igrati košarku u Montmontaži, ali i moj tadašnji trener i učitelj tjelesnog smatrali su da sam definitivno za atletiku. To su bili neki prvi poticaji, nakon čega sam počela trenirati trčanje u Atletskoj školi Mladost te postala prvakinja Zagreba na 60 metara. A to kako sam s trčanja prešla na bacanje kladiva, tu zapravo postoji jedna anegdota. Naime, nisam bila oduševljena trčanjem na zagrijavanju, a bacači su mi jednom prilikom rekli kako oni trče puno manje. To je bio okidač, došla sam kod trenera Ivančića i rekla mu da želim bacati. Kasnije se pokazalo da bacači na treninzima trče čak i više, ali nakon prvog bacanja znala sam da je to jednostavno stvoreno za mene. Najsretniji trenuci karijere su naravno pobjede, osvojena prva mjesta na domaćim i inozemnim natjecanjima jer je to nagrada za sav trud i žrtvu koju profesionalni sportaš mora podnijeti za izvrsne rezultate. Najtužniji? Bilo je i takvih, najčešće kada bi pobjeda izmaknula za milimetre, ali sve je to dio sporta. Danas, kad pogledam unatrag, sretna sam zbog svoje atletske karijere i ne žalim ni za čim.

Što biste savjetovali mladim sportašima koji tek kreću prema sportskim uspjesima?

Današnja situacija u sportu, a osobito atletici, može biti dosta opterećujuća za mlade sportaše. Iako uvjeti nisu idealni, mlade sportaše to ne smije obeshrabriti. Ako su sigurni u svoj sportski poziv, ako im nijedan napor nije prevelik te ako marljivo i predano rade na svome sportskom razvoju, nagrada za sve to sigurno će doći. Vjerujem kako su pred nama ipak bolja vremena za sport, a na nama starijima leži obveza i odgovornost prema mladima. Mi smo ti koji mladima moramo pomagati, motivirati ih i zadržati ih u atletici i sportu općenito.

Danas ste iznimno uspješna direktorica Hanžekovićevog memorijala. Koja iskustva iz sporta danas primjenjujete na posao direktorice Zagreb Grand Prixa, kao najjačeg mitinga u ovom dijelu Europe?

Moje najveće prednosti koje sam iz profesionalne atletske karijere prenijela u posao koji trenutačno radim svakako su discipliniranost u radu i poznavanje konkretne situacije u atletici. Apsolutno sam željela održati tradiciju Hanžekovićeva memorijala koja se gradila godinama prije mog dolaska, ali sam ga ujedno nastojala kontinuirano poboljšavati i oplemenjivati u organizacijskom i sportskom smislu. Ono za čime se vodim u svome radu ponajprije je da atletika mora biti u fokusu Hanžekovićeva memorijala i da ovaj miting svoju kvalitetu i ugled mora graditi ponajprije na sportskom terenu.

Što mislite o pomicanju granica u sportu? Vjerujete li da ima prostora za pomicanje svjetskih rekorda u atletskim disciplinama ili naše tijelo ipak ima određene granice, kad to više neće biti moguće?

Mislim da je na to pitanje zapravo nemoguće u potpunosti točno odgovoriti. Iako čovjek definitivno ima određene granice mogućnosti, neprestano svjedočimo novim atletskim rekordima. Očigledno je kako ljudsko tijelo u određenim trenucima može nadići neke postavljene granice i prkositi im, ma kako se one racionalnima činile. Stoga vjerujem da ćemo se još nagledati novih rekorda, a do kada će tako biti, tko zna.

Što mislite općenito o stanju hrvatskog sporta? Što bi trebalo mijenjati, unaprijediti, pohvaliti…?

Mislim da Hrvatska ima izvrsne sportaše koji svojim sportskim uspjesima čine jako puno za promociju naše zemlje u svijetu. Ne bih željela nikoga osobno isticati, ali vjerujem kako je svakom hrvatskom državljaninu jasno koliko su sportaši dobroga po tom pitanju učinili i još čine. Uostalom, ne zovu nas bez razloga malom zemljom velikih sportskih rezultata. Što se tiče položaja sporta u Hrvatskoj, tu situacija nije idealna i moglo bi se puno toga poboljšati. Možete imati iznimne sportske talente, ali ako im ne omogućite odgovarajuće uvjete za razvoj, tad mogu ili stagnirati ili svoju sportsku karijeru graditi u nekoj drugoj zemlji. Uvjerena sam kako bi se pravednijom raspodjelom sredstava namijenjenih sportu mnogi problemi mogli neutralizirati te se iskreno nadam da će u skoroj budućnosti doći do pozitivnih promjena. Sport je veliki potencijal ove zemlje i stoga zaslužuje da ga se tako počne i tretirati. Za kraj, pozvala bih sve čitatelje da nam se pridruže na Hanžekovićevom memorijalu 3. rujna i na taj način budu dijelom ovog značajnog atletskog događaja.

I za kraj. Prve godine ste doveli Bolta. Koja imena ove godine možemo očekivati?

Bolt je bio i ostao atletska senzacija, njegovim je dolaskom Hanžekovićev miting dobio dodatnu potvrdu svoje vrijednosti, kao najjači atletski miting ovog dijela Europe. Što se ove godine tiče, dogovori s pojedinim atletičarima su u tijeku, ali još je prerano išta govoriti s obzirom da je sezona tek započela. Međutim, već sada mogu reći kako će na Hanžekovićevom memorijalu nastupiti Sandra Perković, što je s obzirom na njezine sjajne rezultate najbolja moguća preporuka za dolazak na stadion Mladosti, gdje će se 3. rujna održati jedno veliko atletsko natjecanje.